Pred kraj svake godine mnogi ljudi rade novogodišnju listu odluka prema kojoj od 1. januara govore zbogom nezdravim navikama. Obvezuju se da će smanjiti alkohol, pušenje, slastice, nezdravu prehranu, društvene mreže … No, jeste li razmišljali smanjiti stres i preveliku količinu posla?
Radoholizam, vjerovali ili ne, u nekim slučajevima može biti podjednako destruktivan, kao i drugi poroci koje svake godine pokušavamo obuzdati.
Balansiranje zdravlja i bogatstva: kada marljivost postane destruktivna
María-José Serrano-Fernández sa svojim suradnicima istraživala je opasnosti radoholizma i njegovu sposobnost razvijanja tjeskobe i depresije.
Ustanovili su da radne navike zaposlenika mogu uticati i na psihičko i na fizičko zdravlje, dok neizbalansirani radni zahtjevi mogu dovesti do negativnih ishoda kao što su depresija, anksioznost i stres. U svojoj studiji otkrili su da su osjećaji izazvani poslom i pretjeranim radom prediktori depresije i anksioznosti.
Kako se uopće razvija radoholizam?
Serrano-Fernández i suradnici definirali su radoholičara kao “osobu koja provodi prekomjerno vrijeme radeći, na takav način da to negativno utiče na njihov društveni razvoj, porodicu i slobodno vrijeme.”
Također, primjetili su da takvi ljudi imaju visoka očekivanja od sebe, te da poslu posvećuju više energije nego što je potrebno, što dovodi do razmišljanja o poslu, čak i kada ne rade. Istraživači su naglasili, da takvo ponašanje obično dovodi do iscrpljivanja energetskih resursa, čak i za zaposlenike koji vole svoj posao. S tim u vezi, radoholičari prijavljuju niže nivoe energije, sreće i angažmana, te visoke nivoe anksioznosti, depresije i umora.
Što se tiče mehanizma kojim radoholizam može dovesti do osjećaja depresije i tjeskobe, istraživači primjećuju, da kada se individualne karakteristike i radna situacija percipiraju kao prijeteće i nadmoćne, anksiozni ljudi će potrošiti dodatno vrijeme i trud, kako bi dovršili svoje zadatke. Takav pretjerani rad može funkcionisati kao mehanizam za bijeg povezan s anksioznošću i depresijom.
Objašnjavaju da se anksiozni ljudi boje neuspjeha i mogu se upustiti u ponavljajuće recenzije svog radnog proizvoda ili odbijati dolazeće zadatke kako bi spriječili preopterećenje, dok ljudi koji su depresivni rade sporije, često zbog manje energije i na kraju moraju raditi više sati kako bi završiti posao.
Umor se može shvatiti kao prirodni ishod dugog, neugodnog radnog dana, ali također može proizaći iz stvarnosti da u firmama s konvencionalnim rasporedom rada zaposlenici doživljavaju pritisak da postignu ciljeve u najkraćem mogućem vremenu.
Skladan spoj posla i života
Jedna svijetla tačka u istraživanju je da zaposlenici koji rade dugo, ali uživaju u svom poslu imaju manju vjerovatnost da će pretrpjeti štetne posljedice zbog stresa povezanog s poslom, uključujući izgaranje i loše zdravlje. (Ordinacija.hr)
