Alex Lawery ima 21 godinu, a sa 4 mu je dijagnosticiran klasični autizam. Danas, 17 godina kasnije, on je strastveno posvećen podizanju svjesnosti o autizmu, pisanju bloga i snimanju filmova. Također je i autor knjige i motivacijski govornik.

Kaže, nakon dijagnoze našao se na strašnom mjestu koje ga i danas ponekad plaši. Prilaze mu roditelji koji imaju djecu s nekim poremećajem iz autističnog spektra i traže od njega savjete, a on tvrdi da roditelji ne znaju dosta toga  o svojoj djeci i autizmu općenito. Ovo je 5 stvari koje bi im želio razjasniti na svom blogu:

Autizam ne znači da je dijete izgubljeno

”Roditelji male djece kojoj je dijagnosticiran klasični, teški oblik autizma često znaju reći kako je autizam njihovoj djeci oduzeo razum i dušu te da je iza sebe ostavio samo prazno tijelo. Želim pomoći svim roditeljima da shvate da je razum njihovog djeteta još uvijek tamo”, objasnio je Alex koji za sebe kaže da je s 4 godine govorio nekim svojim jezikom, ali njegov nivo razumijevanja drugih i stvari koje oni govore bio je zastrašujuće visok. Zbog svega toga, svijet mu se činio strašnim mjestom, kao i ljudi koji su ga okruživali, prenosi portal djecjaposla.com.

Ako djeca ne govore, ne znači da ne mogu misliti

Neka djeca s autizmom nauče govoriti, neka jednostavno ne mogu. Aloi, to ne znači da nemaju šta za reći. Važno je da roditelji, savjetuje Alex ne odustanu od komunikacije sa svojim djetetom, bilo znakovnim jezikom ili na način da otipkaju svoje emocije na tastaturi.

”Ima djece s autizmom koja nisu sposobna govoriti, ali na tastaturi računara pokazuju iznimnu inteligenciju”, istakao je.

Ne možete predvidjeti budućnost

Većini roditelja, kada im djetetu dijagnosticiraju autizam, potonu sve lađe i snovi. Počnu govoriti kako im dijete nikada neće biti samostalno, nezavisno, neće studirati, neće se niti zaposliti. Njihovo dijete nikada neće imati budućnost. Alex Lowery poručuje tim roditeljima da ničija budućnost nije zapisana u kamenu. Budu li se borili za svoje dijete i osigurali mu pravu i pravilnu podršku, rezultati ih mogu, u najmanju ruku, zapanjiti.

Ljude s teškoćama ne treba ograničavati

”Roditelji djece ne samo s autizmom nego i drugim teškoćama imaju tendenciju obavljati stvari umjesto njih, umjesto da ih uče da te stvari naprave sami. Ta djeca poslije nemaju vještine koje su im potrebne da budu samostalnija. Vidio sam odrasle ljude s autizmom koji se ne znaju sami obući, iako je posve očigledno da su za to sposobni”, ispričao je Lowery, dodajući kako naravno nisu svi sposobni za samostalnost, ali da im se treba omogućiti da iskažu svoj maksimum, koliki god on bio.

Uz pravu količinu podrške, sve je moguće, smatra Alex koji i sam još uvijek uči puno toga. Pokušava se naučiti snaći u javnom prijevozu, kako bi se mogao dovesti do mjesta koja su mu poznata.

”S pravom količinom potpore, znam da ću uspjeti naučiti sarađivati sa svijetom. Isto tako vjerujem, da većina ljudi sa autizmom, uz pravu potporu, mogu voditi uspješne živote”, zaključio je.

Ljudi s autizmom ne prestanu napredovati u određenim godinama

”Mnogi ljudi smatraju da autisti sa 16  godina dosegnu svoj vrhunac i da je to to, ništa dalje ne mogu naučiti. To nije točno”, tvrdi Alex koji kaže da autisti itekako uče i u odrasloj dobi te da su i tada sposobni ostvariti napredak. Neki od njih uče cijeloga svog života bez prestanka. To bi bila poruka roditeljima koji ponekad misle da je prekasno za njihovu djecu. (Tuzlanski.ba)