Cijena definitivno nije jedini kriterij prema kojem treba birati maslinovo ulje, posebno ako ga ne nabavljate direktno od proizvođača, nego u prodavnicama, gdje su police zatrpane raznoraznim vrstama, deklarisanih na razne načine, uvezenih negdje iz Evrope i šire, nerijetko miješanih s drugim vrstama ulja ili izrađenih od nekvalitetne sirovine.

U tim slučajevima, ponekad se više isplati uzeti neko obično biljno, nego platiti više za loše maslinovo ulje, piše Jutarnji list.

Ali, dodaje, uz pomoć nekoliko trikova moguće je ipak među ponuđenim proizvodima izabrati onaj koji pruža najbolji kvalitet za novac.

Na primjer, proizvođači često uljima stavljaju prefiks premium, ali ako na etiketi nigdje ne stoji oznaka da je riječ o ekstra djevičanskom ulju, radi se o lošijem ulju pa onda treba paziti da ga bar ne preplatite.

Također, treba paziti da ekstra djevičansko ulje ne pomiješate s djevičanskim, koje ima nešto više slobodnih masnih kiselina i generalno je manje kvalitetno. Sva ona ulja koja nisu djevičanska ili ekstra djevičanska obično nose oznaku “maslinovo ulje” ili “maslinovo ulje za kuhanje”, a nastaju kao mješavina običnog i djevičanskog ulja te nemaju bogat ukus, napominje se.

Kod kupovine treba potražiti informacije o godini berbe iako je proizvođači rijetko pišu. Pritom, treba se držati pravila da je najbolje konzumirati ono od čije berbe nije prošlo više od dvije godine.  Preporuka je izbjegavati ulja u prozirnim bocama jer je kod njih veća mogućnost za užeglost.

Na policama se može naći i ulje od komine masline koje obično ima jako nisku cijenu, ali i jako loše nutritivne vrijednosti.