Iz godine u godinu bolovi u donjem dijelu leđa postaju sve veći uzrok radne nesposobnosti i problem u javnom zdravstvu. Ipak, čini se da načini na koje se liječe često uzrokuju više štete nego koristi. 

Oko 25% odraslih u svijetu trenutno ima problema s bolovima u leđima, a oko 90% ljudi doživi ih najmanje jednom u životu. Prema nizu radova koji su prošle godine objavljeni u poznatom medicinskom časopisu The Lancet bolovi u donjem dijelu leđa se značajno brže širi u zemljama s malim i srednjim prihodima nego u bogatim zemljama, piše New Scientist

Uzroci problema mogu biti višestruki – fizički, psihički i društveni, često nisu potpuno jasni, a tretmani variraju od ležanja u krevetu u siromašnijim zemljama, do jakih, potencijalno opasnih opijatnih analgetika i hirurških zahvata u bogatim.

Golem teret i troškovi

Prema Lancetu, bolovi u leđima postali su vodeći uzrok radne nesposobnosti u svijetu, a procjenjuje se da samo u SAD-u troškovi u medicinskim računima i u gubicima uzrokovanim smanjenom produktivnošću godišnje iznose oko 635 milijardi dolara.

Broj godina koje ljudi gube zbog nesposobnosti uzrokovane bolovima u leđima od 1990. do 2015. povećao se za 50%. Ova nesposobnost izražava se u tzv. DALY-jima, što dolazi od engleskog termina Disability-Adjusted Life Year. Jedan DALY može se zamisliti kao jedna izgubljena godina zdravog života.

Glavnim krivcima za širenje epidemije smatraju se sjedilački način života te produženje prosječnog trajanja života koje podrazumijeva više godina opterećenja i trošenja za kičmu.

Hipoteza o hodu na dvije noge

Prema dominantnoj hipotezi problemi s bolovima u leđima krenuli su prije nekih sedam miliona godina kada su naši preci počeli hodati uspravno, na dvije noge.

Kimberly Plomp i njene kolege s University of Liverpool u Velikoj Britaniji proveli su istraživanje u kojem su uporedili kičme ljudi s onima u čimpanza i orangutana kako bi utvrdili stoji li ova teorija.

Istraživanje je pokazalo da su pršljenovi ljudi koji su imali značajnih problema s kičmom i tzv. Schmorlove hernije) po obliku sličniji pršljenovima čimpanza nego onim zdravih ljudi.

Brojni, nejasni uzroci

Hod na dvije noge ima relativno kratku evolucijsku historiju, što znači da je i vrijeme za fizičko prilagođavanje bilo relativno kratko, ipak problemi s kičmom poprimili su globalne epidemijske razmjere u posljednjih nekoliko decenija. Više istraživanja pokazalo je da postoji veza između sjedilačkog načina života i ove epidemije. To je za očekivati jer sjedenje pred računarom predstavlja značajan napor za mišiće, ligamente i diskove koji podržavaju kičmu.

Mnogi ljudi vjeruju da će uzrok problema lako otkriti snimanjem kičme MRI-em, međutim, to nije tačno. U srednjim i kasnijim godinama života većina ljudi imat će neke nepravilnosti i deformacije koje će se pokazati na snimkama, ali one neće kod svih ljudi uzrokovati bolove.

Uz sjedilački način života, koji čak može oslabiti mišiće koji kičmu drže u pravilnom položaju, probleme mogu uzrokovati i nezgode, pretjerano naprezanje pri teškom radu ili u sportskim aktivnostima, upalni procesi, pretilost, pušenje te nasljedni problemi.

 

Zanimljivo je da su neka novija istraživanja pokazala da uzroci bolova također mogu biti psihološke prirode. Primjerice, ljudi skloni depresiji pokazuju snažnije aktivnosti u dijelovima mozga zaduženima za procesuiranje boli. S druge strane, slušanje muzike, gledanje zanimljivog filma ili učestvovanje u vjerskim doživljajima mogu smanjiti osjet boli.

Kada je riječ o hroničnoj boli u leđima, važno je razumjeti na koji način um može manipulisati s njom kako bismo otkrili zašto ponekad ostaje prisutna dugo nakon što se povreda zaliječi. To je također važno ako želimo utvrditi kako je spriječiti.

Pogreške u pristupu

Kad osjete bol u leđima, ljudi obično imaju sklonost što prije potražiti pomoć liječnika, tražiti da ih pošalje na snimanje kičme i propiše neko ozbiljno liječenje.

Nažalost, u mnogim slučajevima ove mjere ne moraju biti korisne. Na primjer, snimanje kičme MRI-em može čak biti kontraproduktivno jer koncentracija na zabilježene nepravilnosti može samo otežati oporavak i zakomplikovati stvari. Liječnici će na temelju snimki biti voljniji propisivati jake analgetike, injekcije protuupalnih kortikosteroida ili operacije koje ne moraju biti korisne ili čak mogu biti štetne.

Godine 2003. Jeffrey Jarvik sa Univerziteta u Washingtonu u Seattleu i njegovi kolege u časopisu JAMA objavili su istraživanje u kojem su nasumično odabrali 380 osoba s bolovima u donjem dijelu leđa i poslali ih na pretrage MRI-em koje se koriste za pregled mekih tkiva ili na snimanja rendgenom koja mogu prepoznati probleme poput prijeloma. Godinu dana kasnije nije bilo razlike u njihovim zdravstvenim ishodima, ali oni koji su bili na snimanju MRI-em u većem su se postotku podvrgnuli operacijama, izlažući se rizicima infekcija i drugih komplikacija.

Dalje, mnogi liječnici, posebno u SAD-u, propisuju jače lijekove protiv bolova nego što je to potrebno, čime potiču krizu s opioidima koja je u SAD-u posljednjih godina  pridonijela skraćenju životnog vijeka, upozorila je Rachelle Buchbinder sa Univerziteta Monash u Viktoriji u Australiji, jedna je autorica serijala objavljenog u Lancetu.

Također, mnogi liječnici danas još uvijek znaju propisivati ležanje u krevetu kao terapiju iako je to u većini slučajeva najgora stvar za bolove u leđima. Jedno istraživanje naučnika s University of Queensland u Australiji pokazalo je da dugotrajno ležanje deaktivira mišiće koji podupiru kičmu čak i kod zdravih dobrovoljaca. Nakon osam sedmica ležanja njihovi mišići toliko su oslabili da se nisu u potpunosti oporavili ni nakon šest mjeseci, čak ni kod učesnika koji su vježbali.

Isti tim je u kasnijim istraživanjima utvrdio da se bolovi u leđima češće javljaju kod ljudi koji obavljaju kancelarijske poslove, a nisu skloni aktivnoj fizičkoj vježbi i kretanju već se naprotiv vole izležavati pred televizorom.

“Mnogi pacijenti koji boluju od bolova u leđima imaju snažan strah od kretanja”, rekla je za New Scientist Luana Colloca, specijalistica za bol s University of Maryland School of Nursing.

Ipak, vježbanje može imati presudan učinak. Istraživanje objavljeno u junu otkrilo je da vježbe dizajnirane za jačanje donjeg dijela leđa pomažu u ublažavanju bolova te da pomaže i redovno hodanje.

“Moramo ukloniti taj strah i nagovoriti sami sebe na vježbanje”, kaže Colloca.

U prilog tezi da se bolovi u leđima mogu povezati ne samo s fizičkim, već i sa psihološkim i socijalnim problemima također govori jedno istraživanje koje je provela kolaboracija Cochrane.

Naime, analizirajući 41 istraživanje u kojima je ukupno učestvovalo 6.858 ispitanika, članovi kolaboracije utvrdili su da multidisciplinarno liječenje koje uključuje stručnjake iz različitih područja daje bolje rezultate od tretmana koji se bave isključivo tretiranjem fizičkih faktora. Razlika u osjetu boli nije bila velika, međutim, multidisciplinarni pristup udvostručio je vjerovatnost da će se ljudi vratiti na posao u narednih šest do 12 mjeseci. Naravno, takav pristup obično podrazumijeva veće troškove.

Rješavanju problema također mogu pomoći manje promjene uslova na radnom mjestu. Na primjer, jedno istraživanje provedeno među zaposlenicima u kancelariji 2016. pokazalo je da su oni koji su sjedilački rad zamijenili kombinacijom rada u sjedećem i stojećem položaju osjetili značajno smanjenje boli u leđima.

Neočekivana rješenja

Stručnjaci posljednjih godina sve više ističu da je za rješavanje problema globalne epidemije bolova u leđima potrebno smanjiti oslanjanje na lijekove, posebno na injekcije protuupalnih kortikosteroida koji nisu pokazali puno značajnije efekte od placeba (posebno dugoročno) te pojačati promociju mješavine fizičkih aktivnosti i mentalnih treninga.

U prilog tome ne govori samo navedeno Cochraneova istraživanje, već i projekt koji je proveden u Viktoriji.

U toj australskoj saveznoj državi zahtjevi radnika za naknadama zbog bolova u leđima utrostručili su se početkom 1990-ih. 1997. država je pokrenula zdravstvenu kampanju kojom je stanovnike poticala da smanje izležavanje u krevetu i nepotrebno skeniranje kičme. Također im je dala upute kako da razmišljaju o svojoj boli i njenom utjecaju na život. Kada je kampanja dovršena, zabilježen je značajan pad u zahtjevima za naknadama za bolove u leđima, dok u drugoj državi za isto vrijeme nisu zabilježene nikakve promjene.

Sve gore navedeno ne znači da snimanja kičme, ležanje, analgetici ili operacije nemaju svoje mjesto u liječenju bolova u leđima, posebno u fazama kada su akutni. Treba samo imati na umu da bez kretanja, istezanja i vježbi za jačanje mišića leđa te eventualno smanjenja tjelesne težine teško možemo trajno riješiti problem bolova u leđima. Drugim riječima, kad je kičma u pitanju, važno je cijeli život raditi na prevenciji. (Index.hr)