Nažalost desilo se ono na šta su upozoravali svi u našoj reprezentaciji, nismo postigli dovoljno golova na vrijeme, a protivnici su nas kaznili iz kontranapada. Ipak, izgubiti na onaj način koji si sam predvidio, još je teži oblik poraza.

Piše: Bojan Selesković

Čini se da večeras ništa nije funkcionisalo kako treba. Strategija naše reprezentacije u kojoj su kreativci Pjanić, Sušić i Prcić za zadatak imali sitnim pasovima doći do protivničkih 16 metara nije bila dobro rješenje obzirom na zgusnutu i čvrstu odbranu Kipra. Sa strana također nije išlo. Lulić već poznato nema dobar centaršut, ali ni pretjerano dobru kontrolu lopte, a sa druge strane Vršajevićev centaršut je mlak, te dok lopta dođe do naših napadača, oni već budu blokirani protivničkim braničima. Ipak, Avdija je uspješno asistirao za prvi gol Ibiševiću.

Možda je nakon utakmice lako biti pametan, ali objektivno je bila greška da energični Izet Hajrović ne zaigra umjesto Tina Sušića od prve minute u našoj reprezentaciji. Sušića ne vrijedi kritikovati za odluku da Vršajević dobije prednost nad Mujdžom obzirom na pretpostavku da je desni bek Freiburga rovit, kao i što ga ne treba kritikovati za davanje prednosti Prciću u odnosu na Medunjanina, jer je uz svo poštovanje Harisove kreativnosti, Sanjin pokretniji i kreativniji igrač, koji se dobro snalazi u oba pravca. Ipak, nakon žutog kartona Medunjanin je morao ranije mijenjati Prcića, te tako osvježiti ekipu svojom kvalitetom.

U odbrani Vršajević nije adekvatno odgovorio kod prvog primljenog gola kada je loše izašao na protivničkog igrača koji je centrirao, nakon čega se ni stoperi nisu proslavili, baš kao što je naivno ispala odbrana po desnoj strani i kod drugog gola Kipra. U zadnjoj liniji fali agresivnosti, znanja, kvalitete, iskustva i uigranosti, a sa takvom odbranom cijela ekipa mora igrati mnogo opreznije nego li je to bilo večeras.

Nekada ekipe pobjeđuju i pored loše strategije i sastava, no nama je večeras nedostajala i koncentracija i kvaliteta pojedinaca, ali i sreća. Nekoliko Džekinih šuteva u nekoj drugoj utakmici vjerovatno bi završilo u golu, kao i što i Bešić ne bi pogodio prečku nego gol, a Pjanić ne bi promašio penal.

Ovako, pred nama su izuzetno teške kvalifikacije u kojima više nemamo pravo za kiks. Pape i njegovi saradnici u nastavku će morati biti znatno pragmatičniji i u svakoj utakmici igrati znatno opreznije, jer Svjetsko prvenstvo iza nas je pokazalo da se utakmice pobjeđuju tako što se ne primi gol, a ne tako što se daje gol više od protivnika.

Laički pretpostavljajući, našoj reprezentaciji najviše odgovara sistem koji smo igrali protiv Meksika pred početak Mundijala, u kojem igramo znatno brže, efikasnije i opasnije po gol protivnika.

Večerašnja formacija i postavka na terenu često donosi debakl protivnika i visoke pobjede Zmajeva, ali uvijek rizik mogućeg poraza, kakve smo doživjeli večeras, ali i protiv Slovačke u proteklim kvalifikacijama ili Nigerije u Brazilu.

(Reprezentacija.ba)