Još prošle godine talentovani sirijski pijanist Ayham al-Ahmad davao je tračak nade svirajući na ruševinama, okružen izbjeglicama koji su privremeni dom pronašli u izbjegličkom kampu Yarmouk.
No, Ayham je ove godine samo jedan od miliona izbjeglica koji su prisiljeni napustiti Siriju.
Novinaru BBC-ja Ianu Pannellu objasnio je šta ga prisililo da napusti svoj dom i krene na opasan put kroz Europu.
“Šest mjeseci nakon djelimične blokade Yarmouka, kamp je postao hermetički zatvoren. Brašno i hljeb su zabranjeni, a zabranjeno je i sve ostalo. Ništa nije moglo biti uneseno. Šalili smo se da bi zatvorili i dovod zraka kad bi znali kako. U to vrijeme osjetio sam da je sve to ostavilo trag na mojoj djeci. Zašto sam ostao? Što trebam činiti?”, govori Ayham i nastavlja: “Najteže mi je bilo slušati plač svog sina Ahmada koji se budio u dva sata ujutro i plakao jer je bio gladan. Imao sam novac ali ništa mu nisam mogao kupiti”.
Najteži trenuci u životu
Talentovani pijanist objašnjava da je u tom kampu proživio najteže trenutke u životu i da se nikad ranije nije susreo s nečim gorim.
“Na svoj rođendan, u aprilu ove godine, odlučio sam napustiti kamp. Nisam mogao svirati klavir jer to bi mi ugrozilo život. Stavio sam klavir na vagon, pokrio ga kartonom i pokušao otići. No, tamo je bio član Islamske države koji nas je u jednom trenutku zaustavio i rekao nam da su instrumenti zabranjeni. Spalili su moj klavir”, govori on.
Put kroz Tursku bio je vrlo opasan, a osim pješčanih oluja preživio je i napade zmija.
No, jedini mu je cilj bio dokopati se Njemačke kako bi što prije osigurao smještaj za ženu i djecu.
“Krijumčar u Izmiru smjestio nas je na brod koji je nas je polako prevezao do Grčke. U jednom trenutku mislio sam da nas je prevario, ali sad smo u Grčkoj i napokon sam smiren, ali i jako umoran. Ljudi na brodu bili su napeti, paranoični i preplašeni. No, more je bilo mirno”, govori Ayham.
Svako mjesto bit će ljepše…
Više nije u opasnosti, ali pred njim je još dalek put.
“Nadam se da ću se dokopati nekog mirnog mjesta gdje mogu dovesti svoju porodicu jer svako će mjesto biti ljepše ako će uz mene biti Ahmad, Kinan i njihova majka. Nadam se da ću se dokopati Njemačke gdje ću se ponovno susresti sa svojom ženom i djecom”, zaključuje pijanist. (index.hr)
