Većina nas zna da trebamo paziti kako se izražavamo ispred djece, bilo da se radi o psovkama, temama za odrasle ili sličnom. Ako se poskliznemo na bilo čemu od ovoga, obično to odmah shvatimo i ispravimo.
No, postoje druge stvari koje bismo trebali izbjegavati govoriti djeci, a koje vjerovatno nećemo primijetiti jer su tako uobičajene i djeluju bezazleno. Mnogi od nas ih ponavljaju po navici. Ove fraze mogu izazvati zabunu kod djece ili izazvati nesporazume u porukama koje pokušavamo poslati, stoga stručnjaci preporučuju da ih izbjegavamo. Ovo su neke od njih.
1. “Imaš li šta protiv?”
Mnogi od nas imaju naviku izgovarati ovu ili slične fraze kako bismo zvučali pristojno ili se obratili s poštovanjem. Međutim, one mogu izazvati zabunu kod djece. Ako dajemo upute, bolje je to učiniti bez postavljanja pitanja.
Započinjanje upitom “podrazumijeva element izbora, ostavljajući djetetu prostor da kaže ‘ne'”, rekla je edukatorica i voditeljica za strategiju ranog učenja, Amy Jackson, za Huffpost. Svoju je karijeru započela kao učiteljica u osnovnoj školi, a njezino iskustvo uključuje i službu obrazovnog savjetnika. Posjeduje doktorat iz vođenja nastave, magisterij iz kurikuluma i diplomu iz odgoja djece predškolske dobi.
Dakle, umjesto ove fraze, Jackson predlaže jednostavnu naredbu: “Pokupi igračke, molim te.” ili “Moraš pokupiti igračke.”
Druga bi opcija bila: “Vrijeme je da pokupimo igračke.” Ova fraza poručuje da roditelj ne tjera dijete da radi nešto, već jednostavno poručuje da je sada vrijeme za pospremanje.
2. “Neću ti pomoći.”
Dobro je poticati djecu da rade stvari same, ali ova fraza “može biti obeshrabrujuća i dovesti do toga da dijete kasnije ne dođe roditelju”, objasnila je psihologinja Whitney Raglin Bignall.
Umjesto toga, Bignall predlaže da djeci kažemo: “Prvo pokušaj sam, a ako ne uspiješ, možemo razgovarati šta ćemo dalje.” Time djeci dajemo do znanja da vjerujemo u njih, ali smo tu da ponudimo podršku kada je to potrebno.
3. “Smiri se.”
“Niko se nikada nije smirio kad mu je rečeno da to učini”, rekla je Jackson. Tvrdi da djeca trebaju znati da je u redu imati velike osjećaje. Osim toga, trebaju naučiti i kako regulirati te osjećaje.
“Reći im da se smire, prestanu plakati ili prijeđu preko toga znači pretpostaviti da mogu ili znaju kako”, dodala je. Zagrljaj, nekoliko zajedničkih dubokih udisaja ili preusmjeravanje mogu pomoći djeci u reguliranju intenzivnih osjećaja.
4. “Nije to tako ozbiljno.”
Iako se nama neki problem može činiti malenim, to ne znači da se tako čini i djeci. “Ove izjave često poništavaju djetetove osjećaje”, rekla je Bignall.
To može dovesti do toga da se osjećaju odbačeno ili da vjeruju kako se njihovi osjećaji ne cijene. Također, može navesti djecu da preispituju sama sebe i valjanost svojih osjećaja ili iskustava, naglasila je Jackson.
Umjesto toga, možemo pokušati s otvorenim pitanjem poput: “Ovo ti se čini jako važnim, reci mi zašto si inerviran/na.”, predložila je Bignall.
5. “Zašto mi nisi rekao/la ranije?”
“Ne želimo da se djeca osjećaju kažnjenima jer su se konačno otvorila”, ističe Bignall. Želimo zadržati fokus na njihovim osjećajima, a ne na našima, pohvalivši ih jer su nešto rekla i dajući im do znanja da smo tu da ih saslušamo. Umjesto toga, možemo odgovoriti: “Puno ti hvala što si mi se obratio/la.”
6. “Je li to bio dobar izbor?”
Želimo da djeca razmisle o svom ponašanju, ali ova konkretna fraza “šalje neizravnu poruku djetetu da bira biti ‘loše'”, objašnjava Jackson. Umjesto toga, trebamo postavljati pitanja koja će pomoći djeci da sama dođu do mogućih rješenja.
7. “Želim da budeš dobar/ra.”
Mnogi od nas sjećaju se da nam je strogo rečeno kako se trebamo ponašati najbolje prije nego što uđemo u nečiji dom ili u drugim situacijama. Ipak, ova uputa nije dovoljno konkretna da bi bila od pomoći djeci.
Nedostaje im iskustva i neće uvijek znati kako izgleda “dobro” ponašanje u određenoj situaciji.
Umjesto toga, djeci trebamo reći tačno ono što trebaju učiniti.
Stručnjakinje su navele primjer: “Molim te da ostaneš pored kolica i uzimaš samo hranu koju ćemo kupiti.” (Index.hr)
