Kada sam prije 15-ak godina razmišljala o tome šta ću raditi sa 30 godina, gdje ću živjeti i koliko djece ću imati, realna slika na pragu 4 decenije života potpuno je drugačije. Da li sam razočarana? Iskreno, nisam. Možda malo…
Ovo je ispovijest jedne tridesetogodišnjakinje iz Srbije:
”Prošlo je nekoliko dana otkako sam napunila 30. Međutim, nikada nisam zamišljala da će mi život ovako izgledati kada uđem u četvrtu deceniju života. Znam neke bake i djedove koji bi sada rekli da sam „matora žena koja, ako se nije udala do sada, sigurno neće u skorije vrijeme, a što se tiče djece.. pa kasno je sad za to“.
A kako se ja osjećam?
Ako hoćemo iskreno, nikada bolje, sretnije, zadovoljnije i ispunjenije. Imam posao, doduše, postoje neke stvari koje bih tu promijenila, ali dobro sad… Pa neki ljudi u mojim godinama i nemaju posao. Tako da sam ja na konju. U Srbiji kao i u regionu, nažalost, važi deviza: imaš sreće što uopšte imaš neki posao.
Što se tiče ljubavi, tu nemam nijedan razlog za žaljenjem. U sretnoj sam vezi, zaljubljena, ispunjena i ne mogu da zamislim dan bez svog dragog. I poslije 12 godina veze, i dalje se volimo kao prvog dana, usudila bih se da kažem i više, ako je to moguće. Iz kuće ne izlazimo bez poljupca, a prva stvar koju uradimo kada se vratimo kući jeste da uletimo jedno drugom u zagrljaj. Ko bi poželio više?
Sljedeći korak bi bio: novi član porodice, što bi moja mama rekla, vrijeme je za bebe. Tek sada u 30. mogu sebe da zamislim kao majku i mislim da smo sada potpuno spremni za to. Doduše, kao klinka zamišljala sam potpuno drugačiju situaciju, ali tek skoro sam shvatila da nisam napravila grešku što se nisam ostvarila kao majka ranije. Tek sada znam da sam spremna, jer sam svoju mladost iskoristila na najbolji mogući način: studirala sam, putovala, uživala u životu i druženju sa prijateljima, ljudima, bez bilo kakvog tereta i obaveza.
Zašto sam riješila da napišem ovaj tekst?
Zato što sam htjela da kažem svima da nikada nije kasno da ostvarite svoje snove, čak i ako ste zakoračili u četvrtu deceniju (jedino mi ona 3 ispred 0 „bode oči“, ali vremenom se ljudi naviknu, nadam se).
Bilo kako, osjećam se isto, i dalje dišem punim plućima, uživam u životu, malim ludostima i igrarijama koje će uvijek čuvati dijete u meni i tjerati me da to isto sutradan prenesem dalje…
Ono što je sigurno, od 30. život ne ide unazad, a pred nama je još puno iznenađenja i radosti. Ja sam jedno već doživjela na 30. rođendan, ali neću sada o tome.” (Dnevno.rs)
