Iako ne postoji recept za podizanje uspješne djece, psihološka istraživanja su izdvojila nekoliko faktora koji predviđaju uspjeh.
Dobri roditelji žele da im se djeca klone nevolja, da budu dobra u školi i da rade sjajne stvari kada odrastu.
Iako ne postoji recept za podizanje uspješne djece, psihološka istraživanja su izdvojila nekoliko faktora koji predviđaju uspjeh.
Ne iznenađuje mnogo da se veliki dio svodi na roditelje. Dakle, evo šta roditelji uspješne djece imaju zajedničko:
Uče djecu da rade kućne poslove
Ukoliko djeca ne peru suđe, to znači da to neko drugi radi za njih. Na taj način ne samo da su pošteđena posla, već i učenja da se mora raditi i da svako od nas mora da doprinosi za dobrobit zajednice. Djeca koja su obavljala kućne poslove uglavnom postanu zaposleni koji dobro sarađuju sa svojim kolegama i pokazuju više empatije zato što znaju kako izgleda boriti se i sposobni su da preuzmu zadatke nezavisno od svih drugih.
Uče djecu socijalnim vještinama
Socijalno kompetentna djeca koja su mogla da sarađuju sa vršnjacima bez pogovora, da pomažu drugima, razumiju tuđa osjećanja i rješavaju probleme sama, češće su završavala fakultet i dobijala posao do 25. godine nego ona djeca sa ograničenim društvenim vještinama. Pomoći djeci da se socijalno i emotivno razviju je jedna od najbitnijih stvari koju možemo da uradimo kao roditelji kako bismo ih pripremili za zdravu budućnost.
Kada se nađu pred konfliktom, roditelji se primjereno raspravljaju
Kada djeca svjedoče blažem ili umjerenom konfliktu koji uključuje podršku, kompromis i pozitivna osjećanja, uče se boljim vještinama komuniciranja, samopouzdanju i emotivnoj sigurnosti, što će definitivno imati uticaja na njihov učinak u školi. Naime, kada djeca prisustvuju svađi i vide da je roditelji riješe kako treba, ona budu sretnija nego što su bila prije nego što je rasprava uopšte počela. Nasuprot tome, česta izloženost djece destruktivnom konfliktu može dovesti do toga da djeca budu zabrinuta, anksiozna, bijesna ili umorna.
Manje se stresiraju
Prema nedavnom istraživanju koje je pomenuto u Washington postu, broj sati koji majka provede sa djetetom između 3 i 11 godina nema uticaja na ponašanje, dobrobit ili uspjeh djeteta u budućnosti. Zapravo, dosta toga može da pođe naopako. Majčin stres, naročito ukoliko balansira između posla i vremena za djecu, može uticati loše na najmlađe.
Prenošenje emocija kada ljudi uhvate osjećanja poput virusa, objašnjava ovu pojavu. Kada je neko sretan, ta vedrina će uticati i na vas. Ukoliko je tužan, sumorno raspoloženje će se reflektovati i na vama. Isto se to dešava i na relaciji roditelj – dijete. (stil.rs)
