Ne postoji čovjek kojeg barem jednom u životu nije mučila bol u leđima i(li) vratu. U 21. stoljeću bolna stanja na kičmi zvana i vertebropatija gotovo da su poprimila obilježja epidemije, ali stanje se uvijek može popraviti – samo se trebamo pokrenuti, doslovno.

Mnogo je uzroka bolnih stanja na kičmi. Sjedenje je jedno od njih. Izostanak redovne tjelesne aktivnosti je drugi. Zajedno oni čine postupnu, ali teško popravljivu štetu na sustavu za pokretanje.

Naime, oko tri četvrtine naše tjelesne mase otpada na sistem za pokretanje, a evolucijski naše je tijelo napravljeno za kontinuiranu fizičku aktivnost, svakako ne za dugotrajno sjedenje. Dobra je stvar da je tijelo fleksibilno. To će reći da se i učinci dugotrajnog sjedenja mogu vrlo efektno poništiti redovnim vježbanjem i tako fiziološke sisteme staviti u stanje dinamičke ravnoteže, piše Zadovoljna.hr.

Pozicija vrata pri dugotrajnom gledanju u mobitel poseban je problem i kada je god moguće, treba je izbjegavati, objašnjava Dean Mistura, viši fizikalni terapeut i kinezioterapeut iz Poliklinike Scipion u Rijeci. Prema nekim tvrdnjama, ostanak u krevetu, odnosno dugo ležanje najgora je stvar koju možemo napraviti kada nas bole leđa. Dean Mistura objašnjava da to ovisi o tome o kakvoj se vrsti bolnih stanja na kičmi radi.

Razlikujemo akutna, subakutna i hronična bolna stanja na kičmi. Ova prva znaju biti tako intenzivna da kraće mirovanje od nekoliko dana po nastanku može biti jedina opcija za pacijenta, uz lijekove protiv upale i bolova. Nakon smirivanja najgore faze odgovarajuće vježbe skratit će trajanje subakutnog stanja. Hronične križobolje u pravilu su vezane uz neku od disfunkcija mišićnog sistema u okolini kičme, od jednostavne mišićne slabosti, preko promjene slike kretnji u motoričkom korteksu velikog mozga, pa sve do lokalnih instabiliteta.

Liječenje tih uzroka mirovanjem je kao gašenje požara benzinom. Uz napomenu da kod prisutnih smetnji svako vježbanje nije uvijek dobro. Kada se vježbanje primjenjuje kao lijek, onda ono podliježe istim pravilima, što će reći individualno dizajniranje programa fizičke aktivnosti, a po odgovarajućem pregledu, najbolje od strane iskusnog fizioterapeuta, govori.

“Pomoći se može gotovo uvijek”

Zbog prirode posla, mnogi od nas ne mogu izbjeći višesatno sjedenje za računarom, što stvara veliki pritisak na kičmu. Mistura napominje da su ergonomija stolice i visina stola od presudne važnosti za smanjenje negativnih uticaja dugog sjedenja.

Redovno ustajanje i kratka šetnja od barem nekoliko koraka mogu značajno pomoći. Vježbe aktivacije duboke trbušne i leđne muskulature u sjedećoj poziciji također mogu spriječiti, ali i umanjiti tegobe. Isto tako, edukacija o pravilnom sjedenju trebala bi biti dio nastojanja svakog poslodavca u pravcu prevencije bolnih stanja kičme na radnom mjestu, kaže. Iz dugogodišnjeg iskustva u radu s pacijentima, Dean Mistura dobro zna koja je najveća greška koju radimo kada nas bole leđa i vrat.

Zanemarivanje. Najčešće se bolovi u kičmi isprva pojave i bez nekog posebnog liječenja spontano prođu. To su prva upozorenja tijela svom vlasniku da stvari nisu idealne i da treba nešto promijeniti. Ali ko reaguje na prvu opomenu? Tek nakon što smetnje postanu trajne ili vrlo učestale, potraži se savjet ili pomoć. Tada se već, u pravilu, radi o trajnim promjenama na tkivima koje je teško potpuno sanirati.

Ipak, pomoći se može gotovo uvijek. Ako je pacijent uporan, a fizioterapeut stručan, između njih i smanjenja ili uklanjanja simptoma stoji samo vrijeme.

Suprotno uvriježenom mišljenju, napominje fizioterapeut, plivanje nije dobro za vratobolje. Vožnja bicikla pak češće pogorša bolove lumbalne kičme nego što ih smanji.

S trčanjem treba biti oprezan ako su simptomi prisutni. No daleko bi nas dovelo nabrajanje. Dva su zlatna pravila svake fizičke aktivnosti. Prvo je da tokom samog vježbanja ne smije biti bolova. Ako se pojave, vježbu koja ih je izazvala treba izbjegavati, a vježbanje prekinuti i nastaviti ga kada se smetnje smire.

Također, bolnost kičme koja nastupa poslije vježbanja nije dobra jer pokazuje da smjer ili volumen fizičkog opterećenja nije dobar. U oba slučaja savjet fizioterapeuta trebao bi pomoći, zaključuje Dean Mistura, viši fizioterapeut i kinezioterapeut iz riječke Poliklinike Scipion. (Tuzlanski.ba)