Ovaj se mali vulkanski otok smjestio, možemo slobodno reći na kraju svijeta, 2000 km udaljen od najbližeg naseljenog otoka i gotovo 2500 km od kopna Južne Afrike. Tristan da Cunha je otok u južnom Atlantskom oceanu.

Otok je teško dostupan, uglavnom je brdovit, a na jedinoj ravnici, na sjeverozapadnoj obali, leži prijestolnica Edinburgh ili „Edinburgh na sedam mora”. Prvi pravi stanovnik otoka bio je američki istraživač Jonathan Lambert koji je stigao 1810. godine i sebe proglasio njegovim vladarem. Ali njegovo ‘carstvo’ nije bilo dugog vijeka, budući da je poginuo u nesreći s brodom dvije godine kasnije

Na otoku nema aerodroma, a nema ni časopisa ni televizije. Postoji mala ribarska luka. Na otoku je škola, bolnica, pošta, muzej, kafana, pivnica i bazen. Kad mladi navrše 16 godina, lako nastavljaju daljnje školovanje u Velikoj Britaniji. Većina prihoda je od prodaje poštanskih marki. Jastoge izvoze u Japan i u SAD.

I dalje su bez struje, ali uživaju u miru i spokoju. Oko 70 otočkih obitelji su poljoprivrednici koji dijele zajedničku zemlju, pašnjake za krave. Nepredvidljiva morska priroda i dalje je razlog ne mogućnosti redovitog primanja pošiljki, pa se tako stvari moraju naručivati mjesec dan unaprijed.

Briga nikakvih nemaju, a jedino ih brine prijeteći vulkan, aktivni vulkan iznad grada. Posljednja erupcija na otoku dogodila se 1961. godine i tada su evakuisani svi stanovnici. Većina njih nakon dvije godine kada su ih obavijestili da je područje sigurno, brzo se vratila. I zapravo su tako potvrdili onu staru i malo izmijenjenu poslovicu koja kaže “čovjek nije otok, ali to ne znači da na otoku život nije bolji”. (Tuzlanski.ba)