Mnoge stvari koje danas povezujemo sa ženama, od odjevnih predmeta do jednostavnih simbola, prvobitno su bile stvari namijenjene muškarcima. Evo koje su stvari u pitanju.
Roze boja
Početkom 20. vijeka se pojavila prva odjeća za bebe u boji. Prije toga, bilo je gotovo nemoguće na prvi pogled prepoznati pol, jer je svaka beba nosila bijelu odeću. Bijela boja je bila poželjna jer je prostim izbjeljivanjem bilo moguće ukloniti sve fleke. Do početka I svjetskog rata, bilo je “opšte poznato” da dječaci nose ružičasto, a djevojčice plavo. Dječaci su nosili ružičasto zbog toga što “izgleda moćno”, a plava boja se smatrala ljepšom.
Pravi preokret dogodio se 1960-ih, kada su pristalice feminizma počele da oblače svoje ćerke u ružičasto zbog zabrinutosti da se djevojčicama uslovljava ponašanje onim što oblače. Već 1985. godine je modna industrija krenula da reklamira roze odjeću za djevojčice, a plavu za dječake, pa je time čitava priča zapečaćena.
Tange
Prve tanga gaće pojavile su se u Africi 42.000 p.n.e, a kasnije se pojavljuju i u starom Egiptu i Grčkoj 1570. p.n.e. Poput današnjih prevoja, prednji djelovi bili su pokriveni, dok je zadnjica ostajala “gola”. Ipak, za razliku od današnjih tangi, muškarci su ih često nosili. Razlog za to je njihova praktičnost – oblačili su ih uglavnom za sportska takmičenja.
Moderne tange prvi put su se pojavile u New Yorku 1939. godine, nakon što je Fiorello La Guardia, gradonačelnik, naredio golišavim plesačicama da se bar malo pokriju. One su se odlučile za tange, koje su prekrivale “osjetljive” djelove tijela, ali su ipak bile dovoljno razgolićene da mogu da zabavljaju publiku.
Štikle
Prve visoke potpetice napravljene su za persijske vojnike još u 10. vijeku. Visoka peta na obući im je omogućavala da lakše drže noge u uzengijama dok jašu. Stigle su do Evrope tek u 17. vijeku, gdje su ih muškarci iz aristokratskih krugova prihvatili zbog toga što je izgledalo da su viši nego što zapravo jesu. Francuski kralj Luj XIV podijelio je cipele sa visokom petom svim muškarcima u svom kabinetu 1673. godine.
U 17. vijeku, većina žena nosila je duge suknje koje su im sezale do gležnjeva. One su krenule sa nošenjem štikli, zbog toga što im se vidio samo dio stopala, pa im je noga izgledala manja. Muškarci su odustali od potpetica i štikli u 18. vijeku, jer su do tada uveliko smatrane ženskim odjevnim predmetom. (b92)
