Američki par putovao je kroz ratom razorenu Ukrajinu kako bi upoznao surogat majku i svoju bebu doveli kući.

Par  je prošao šest pokušaja vantjelesne oplodnje i četiri spontana pobačaja. Audrey i George očajnički su željeli da postanu roditelji,  međutim, nakon muke da zatrudne prirodno, kao i četiri neuspješne godine liječenja neplodnosti, Audrey i George iz Atlante odlučili su krenuti putem surogat majčinstva, piše Daily Mail.

Ipak, zbog visokih troškova u SAD-u, odlučili su započeti svoje surogat majčinstvo u Ukrajini. Kada su se pojavile vijesti o ratu, to je značilo da će par morati preći u ratnu zonu kako bi prisustvovali rođenju svog sina prije nego što ga dovedu kući sa sobom u SAD, prenosi Tuzlanski.ba.

Ukrajinska surogat majka Kate bila je teško trudna kada je izbio rat, a Audrey je bila zabrinuta za Kejtinu bezbjednost jer je živjela usred Ukrajine, i uprkos tome što je pokušavala da je ubijedi da se preseli što bliže granici, odbijala je da ostane sa svojom porodicom u svom rodnom gradu.

Audrey i George su sada ponosni roditelji Mattea Makaija koji je rođen 17. jula u Ukrajini.

“U decembru 2020. odlučili smo se za Ukrajinu jer nam se svidjela ideja da tamo putujemo po programu, pa smo započeli naše putovanje. To nije bila laka vožnja za par koji je bio na svom petom surogat-u u vrijeme kada je očitan pozitivan test na trudnoću, jer su embrioni otkazali i nisu uzimali.”, kazala je Audrey  i nastavila:

“Kad smo upoznali Kate, našeg surogata za našeg sina, bila sam slomljenog srca. Ipak, kada smo dobili poziv da je imala pozitivan test na trudnoću, nisam mogla vjerovati. Bila sam uplašena da se previše nadam. Sve je išlo odlično do 24. februara kada smo čuli vijest da je Rusija napala Ukrajinu.”

U početku, Audrey nije željela kontaktirati s Kate zbog slomljenog srca i prethodnih surogata, ali zbog rata je morala znati da je sigurna i dobro.

“Koristili smo aplikaciju za prevođenje i održavanje kontakta. Uvijek mi je slala slike i video zapise i bila je tako sretna što je konačno stupila u kontakt s nama. Još uvijek stalno pričamo.”

Par je morao da sačeka bebinu dokumentaciju prije nego što pređe u Slovačku, a zatim nekoliko dana kasnije na šestosatnu vožnju do Poljske.  (Tuzlanski.ba)