Napis je bez sumnje Edvarda Muncha, rekla je Mai Britt Guleng, kustosica Nacionalnog muzeja Norveške.

Ne samo da se Munchov rukopis podudarao s porukom, već je i osjećaj poruke odgovarao Munchovom stanju uma u vrijeme kad je vjerovatno napisana.

– Sam rukopis, kao i događaji koji su se dogodili 1895. godine, kada je Munch prvi put pokazao sliku u Norveškoj, svi vode u istom smjeru – rekla je Guleng.

Riječi ‘mogao je naslikati samo luđak’ su olovkom napisane u gornjem lijevom uglu slike na staromodnom norveškom jeziku, u blizini okvira. Identitet autora poruke zbunjuje stručnjake već 117 godina.

Natpis je prvi put primijetio danski likovni kritičar 1904. godine, otprilike desetljeće nakon što je slika prvi put predstavljena. Od tada su stručnjaci raspravljali o njegovom autorstvu – je li to mogao biti sam Munch ili neki vandal kojem se nije svidjelo ovo djelo? Ali sada imamo konačan odgovor.

Da bi se otkrio autor poruke, tim u Nacionalnom muzeju Norveške prvo je morao potpuno otkriti samu poruku.

– Bilo je vrlo teško protumačiti – primijetio je Thierry Ford, konzervator u Nacionalnom muzeju Norveške.

– Kroz mikroskop možete vidjeti da su linije olovke fizički na vrhu boje i primijenjene nakon završetka slikanja – objašnjava.

Kako bi pobliže ispitali slabo vidljivu poruku, muzejski tim napravio je infracrvene fotografije slike. To je olakšalo uočavanje ugljika iz piščeve olovke. Dalje, tim je pregledavao Munchove dnevnike i pisma kako bi proučio njegov rukopis. Zatim su usporedili natpis na slici s Munchovim rukopisom.

Pa, šta je umjetnika potaknulo da napiše takvu poruku na svoju sliku?

Munch je ovaj kultni komad naslikao 1893. nakon kasnopopodnevne šetnje s dvojicom prijatelja. Zastavši da bi udahnuo, Munch je vidio: ‘krv i vatrene jezike’ kako se prostiru nebom. 

– Moji su prijatelji hodali dalje, a ja sam stajao drhteći od tjeskobe – i osjetio sam kako beskrajan krik prolazi kroz prirodu – piše Munch.

Rezultat je bio remek-djelo. Ali nisu se svi Munchovi savremenici s tim složili.

Krenulo je s kritikom

Nakon što je sliku prikazao u inozemstvu, Munch je prvi put izložio u Norveškoj kasnije 1893. godine. Njegovi su je zemljaci hladno primili.

Umjetnički kritičar po imenu Henrik Grosch, tadašnji direktor Norveškog muzeja dekorativne umjetnosti i dizajna, napisao je da je ‘Krik’ dokaz da ljudi ne bi trebali ‘smatrati Muncha ozbiljnim čovjekom s normalnim umom’.

Tokom rasprave o Munchovoj slici – gdje je Munch vjerovatno bio prisutan – student medicine po imenu Johan Scharffenberg također je dovodio u pitanje Munchovo mentalno stanje. Prema Nacionalnom muzeju Norveške, Scharffenberg je tvrdio da je ‘Krik’ dokazao da Munch ‘nije bio zdrave pameti’.

Scharffenberg je dalje rekao da slika može značiti da je Munch sklon halucinacijama i da bi ga vjerovatno trebalo poslati u bolnicu i zabraniti mu slikanje piše magazin All That's Interesting.

Umjetnik se zgrozio. Ne samo da su ga kritike njegova rada osobno povrijedile, već su se Grosch i Scharffenberg dotakli jedne od Munchovih nesigurnosti. Bojao se da bi i on, poput ostalih članova svoje porodice, mogao pasti u ludilo. I otac i djed patili su od depresije, a sestra je živjela u psihijatrijskoj bolnici. Sam Munch bio je hospitaliziran nakon živčanog sloma 1908. godine.

ikaZašto i kad je Munch napisao poruku?

Kritika slike je malo pomalo izjedala Muncha. Na to se često pozivao u svojim pismima i dnevničkim zapisima, čak i desetljećima kasnije. I, čini se, natjeralo ga je da uzme olovku i upiše bilješku na samu sliku negdje prije 1904. godine.

– Možda je to bio pijan. A to je mogao biti i trenutak emocionalne nesigurnosti – rekla je Guleng.

Natpis, nastavila je, mogao bi se čitati kao ‘ironičan komentar’ ili kao ‘izraz umjetnikove ranjivosti’.

Ali tadašnji Munchovi kritičari  bi se trebali ‘pokriti pepelom’ budući da je pastelna verzija ‘Krika’ (postoje četiri verzije – još tri u Nacionalnom muzeju Norveške) 2012. godine prodana na aukciji za 120 miliona dolara.

– ‘Krik’ je više od slike – primijetio je jedan londonski trgovac umjetninama nakon velike prodaje.

– To je simbol psihologije jer predviđa traume čovječanstva 20. stoljeća – objašnjava. (24sata.hr)