Iako je podatak o tome ko je bio prvi pušač zauvijek izgubljen, Jordan Goodman u svojoj knjizi “Duhan u historiji”, ističe teoriju da se to dogodilo prije više hiljada godina u dijelu svijeta koji danas pripada teritorijama Meksika i Brazila.

Narodi koji su na ovom prostoru živjeli su uzgajali duhan u medicinske i ceremonijalne svrhe, a najvjerovatnije su ga miješali sa drugim biljkama kako bi dejstvo bilo halucinogeno. Međutim, Goodman napominje da dokazi koji potvrđuju njegove tvrdnje ukazuju na to da prvi pušači nisu uživali u duhanu svakodnevno.

Kada se, hiljadama godina kasnije, Christopher Columbus iskrcao u Americi, vrlo brzo je spoznao moć duhana jer mu ga je lokalno stanovništvo ponudilo na dar. On je duhan odnio u Španiju, a već 35 godina kasnije je prepoznata njegova adiktivna moć. Dominikanski sveštenik i historičar Bartolome de las Casas zapisao je da je savjetovao svojim sugrađanima da prestanu s uživanjem u duhanu, a oni mu odgovarali da to nije u njihovoj moći – zavisnost ih je nadjačala.

Evropljani su u drugoj polovini XVI vijeka duhan koristili iz istih razloga kao i američki starosjedioci – u medicinske svrhe, a prije svega protiv bolova. Štaviše, pjesnik elizabetanskog perioda Anthony Schott je u pamfletu “Duhan” 1592. godine izrazio stav da je ova biljka toliko zdrava da je ljekari kriju kako bi im posao bolje išao.

(nationalgeographic.rs)