Za zemlju koja se često predstavljala kao vrhunac visokotehnološkog života Japan ima iznenađujuću i trajnu opsesiju papirom. Usred ogromnih nebodera središnjeg poslovnog okruga Tokija, Kiyoshi Takagi, prakticira umjetničku formu staru više od 1.300 godina. Izrađuje washi papir, zanat koji je sada zaštićen Unescom kao nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva, piše BBC.

Washi se odnosi na papir izrađen tradicionalnim japanskim metodama koji je snažniji i izdržljiviji od drugih koji se lagano industrijski proizvodi, kaže Takagi, menadžer Ozu Washija, trgovine i muzeja posvećenog umjetnosti. Tradicionalno se nije koristio samo za pisanje i slikanje, već i lampione, kišobrane, odjeću i kultna shoji klizna vrata i zidove. Tagaki smatra da je to dijelom posljedica japanske politike ili “zatvorene zemlje”, 220-godišnjeg razdoblja samonametnute izolacije iz sredine 1600-ih, koja je ozbiljno ograničila trgovinu i posljedično pristup materijalu i tehnologiji, prenosi Tuzlanski.ba.

Izolacija Japana završila je prije gotovo dva vijeka, a u novije vrijeme protok tehnologije i ideja odlučno je preokrenuo, ali intrigantno je ljubavna veza zemlje s papirom i dalje prisutna. Novac je i dalje kralj; papirna ambalaža je ukrašena i opsežna. Japansko društvo zaostaje jer imamo tone papirologije Vlada pokušava to promijeniti, ohrabrujući bezgotovinsko plaćanje i pokušavajući zamijeniti papirne transakcije on-line transakcijama. Dok se mladi sve više prebacuju na postojanje bez papira, sve je veći broj inovacija s papirom koji sugeriše da je veza još daleko od kraja.

Iako je lako uzeti romantičan pogled na kulturnu povezanost Japana sa papirom, njegova prevelika ovisnost o novcu i papirologiji pravi je problem. Dok su njeni najbliže komšije, Kina i Južna Koreja, s nestrpljenjem usvojili digitalne transakcije, više od tri četvrtine plaćanja u zemlji i dalje se vrši gotovinom. Također, Japanske kompanije utapaju se i u papirologiji. Svake godine kompanije moraju popuniti više obrazaca za svakog zaposlenog, uključujući porezne penzije i osiguranje, a sve od osnivanja novih poduzeća do prijenosa imovine zahtijeva da papiri moraju biti potpisani kod javnog bilježnika. “Japansko društvo zaostaje jer imamo tonu papirologije”, kaže Masayuki Ogata, glavni operativni direktor Freee-a, koji malim preduzećima pruža uslugu upravljanja HR-om i računovodstvom utemeljene na oblaku. Dio razloga zbog kojeg tako tvrdoglavo preovlađuje, on misli, da je japanska tradicija doživotnog zapošljavanja. Radnici ostaju na poslu decenijama i grade složene, personalizovane sisteme za podnošenje prijava koje nerado mijenjaju.

Yusaku Sato, 83., više od 65 godina pravi hako – male markice s tintom koje se koriste za autentifikaciju dokumenata na isti način kao što se potpisi koriste i na zapadu. Svaki Japanac ima barem jednoga hankoa i obavezno je praviti kompaniju hanko prilikom otvaranja novog posla. Ali sve veća digitalizacija i napori za smanjenje papirologije znači da im nije potrebno za gotovo toliko poslovnih procesa kao i prije. Svi u Japanu imaju barem jednu personalizovanu hanko marku.

Satovo poslovanje je na površini, ali on kaže da ne donosi nikakav novac. Samo nekoliko lokalnih trgovina i dalje koristi unosnije kompanije hankos za primanja i druge dnevne funkcije. Satov sin preuzima trgovinu, ali ne očekuje da će njegovi unuci ostati u porodičnom poslu. Razumije želju za efikasnošću, ali misli da će biti šteta ako hanko u potpunosti izblijedi.

Otklanjanje hankoa ipak nije jednostavan prijedlog. Vodeća banka MUFG nedavno je angažovala američku kompaniju Ripcord, koja pravi robote sa računarskim vidom koji mogu brzo digitalizovati papirologiju. Kompanija će skenirati zapise sa markama hanko 163 miliona klijenata kako bi banka mogla automatizirati obradu zahtjeva.

Kreativna rešenja

Iako se rat vodi na papiru, materijal i dalje ima svoje navijače, a mnogi u Japanu pronalaze kreativne nove svrhe. Arhitekta Shigeru Ban sebi je dao ime pomoću papirnih cijevi u svojim kreacijama, ponajviše u privremenim građevinama u područjima katastrofe. „Mislim da čak i privremeno stanovanje možemo učiniti boljim, udobnijim i ljepšim“, rekao je Ban publici u Davosu 2015.

Rekao je da je upotreba papirnih cijevi inspirisana željom da se ništa ne troši i da se lako iskoristi dostupnih i jeftinih materijala. Ali nakon što je privremena „papirnata“ crkva poklonjena preživjelim od zemljotresa na Tajvanu završila kao trajno učvršćenje zajednice za koju je shvatio da papir može ostati na vlasti. Tehnologija na papiru pojavila se i na Sajmu automobila u Tokiju 2019. godine. Oji Paper, jedan od najvećih svjetskih proizvođača papira, udružio se s Toyotom kako bi pokazao vjetrobransko staklo napravljeno od kombinacije stakla i celulozne nanofibere (CNF) koji je jači i lakši od klasičnog automobilskog stakla.

Savršenost papira

Još uvijek postoje snažni zagovornici analognog šarma papira u svijetu koji postaje sve digitalniji. Japanska takozvana „techo kultura“ slavi zadovoljstvo organizovanjem i dokumentovanjem života planera ili techa.  To je zahvaljujući njihovoj opsesivnoj pažnji prema detaljima i nekim pametnim dizajnerskim karakteristikama. Razmak između linija nekoliko je puta premešten milimetarima, a planeri uključuju cijelu stranicu za svaki dan u godini. Osiguravanje knjige s više od 400 stranica bilo je dovoljno tanko da stane u džep, čak ih je i prisililo da nabave savršeni papir iz rijeke Tomoe, koji izrađuje specijalne papire za industriju.

Kupci koriste techos iz svih vrsta razloga, od planiranja do časopisa do dokumentovanja hobija, ali oni su također minijaturni umjetnički predmeti i otkrivajući prozor u unutašnji život njihovih autora. Postoji rastući trend da ljudi na Instagramu dijele svoje lijepo napravljene techo stranice, viziju spajanja papira i digitalne tehnologije. (Tuzlanski.ba)