Psihološka istraživanja sugerišu da veliko financijsko bogatstvo nije nužno ključ prave sreće, a u konačnici nije hrpa novca u banci ono što milionaše, ako jesu, čini sretnijima od prosječnih „radnika“.
Doduše, ako živite od egzistencijalnog minimuma, morate se stalno bojati da će vam se nešto pokvariti jer ne možete platiti popravke, niti priuštiti namirnice, a novac igra ulogu u vašem zadovoljstvu životom. Takva bi osoba sigurno bila sretnija s većim prihodima. Međutim, ako imate dovoljno da pokrijete vlastite egzistencijalne troškove, a još uvijek imate rezervu za hitne slučajeve i druge stvari, smatra psiholog dr. Mark Travers u „Psychology today“, vjerovatno se ne pitate „kako mogu dobiti više novca da bih bila sretnija?“, nego „kako mogu biti sretnija?“
Superbogati žive slično poput nas
Iznenađenje: kako se pokazalo, prema analizama, superbogati (koji i sami rade za svoj novac) u osnovi organizuju svoje živote na sličan način kao i „obični ljudi“. Otprilike isto toliko vremena provode na mobitelu, sa svojim porodicama, spavajući, radeći i opuštajući se. Da, mogu letjeti poslovnom klasom, i da, mogu kupiti bilo koji nakit, tenisice ili automobil koji žele. Ali, za osnovni osjećaj zadovoljstva takvi kratkoročni, materijalni pojačivači jedva da igraju ulogu. Naprotiv: u određenim okolnostima njihova stalna dostupnost može smanjiti subjektivnu vrijednost mnogih stvari koje bi trebale pružati zadovoljstvo i stvarati osjećaj nedostatka. Drugim riječima: ako možeš imati sve, u nekom trenutku ništa ti više neće biti posebno. I tada život izgubi svoju čaroliju.
Koliko sati slobodnog vremena trebamo u jednom danu kako bismo bili sretni?
Ali, vratimo se superbogatima i njihovoj svakodnevici: čak i ako je nevjerovatno slična našoj, postoje dvije važne razlike, prema opažanjima, a prema Traversu, one su ključne za činjenicu da su milioneri često sretniji ljudi od prosječnih osoba i to zato jer superbogati više vremena provode u aktivnim slobodnim aktivnostima (volontiranje, sport…) nego na pasivnim (gledanje televizije, drijemanje…) i superbogati uglavnom rade na poslovima s visokim stepenom autonomije, praktički su sami sebi šef.
Prema psihologu, to su odlučujući pojačivači sreće koje mnogi superbogati imaju pred nama. A to je u principu dobra vijest za „nesuperbogate“ (a u većini slučajeva ni bogate) jer ta dva vijka možemo podesiti samostalno i sami puno lakše nego s vašim bankovnim stanjem. Naravno, ne možete se preko noći tek tako proglasiti šefom. Uostalom, većina ljudi radi za nekog poslodavca, menadžera, klijenta ili nekog drugog. Ali, u okviru svog rada vjerovatno svi imate zadatke za koje ste odgovorni i za koje imate određenu slobodu kreiranja ili izvedbe.
Prepoznavanje toga može biti prvi korak prema razvoju osjećaja autonomije na poslu i učiniti vas sretnijima. To zauzvrat može ojačati vaše samopouzdanje i potaknuti vas da nastavite s vlastitim projektima. A kada to učinite, samo je mali korak dok i sami nećete letjeti poslovnom klasom – i možda otkrijete da vas zaiista ne čini sretnima visok saldo na računu. (Miss7.hr)
