Nakon što je proveo gotovo pet mjeseci u zračnoj luci u Južnoj Koreji, Dmitrij konačno može udahnuti svjež zrak. Međutim, tek treba okusiti slobodu – a njegova prava agonija možda je tek počela.

On je jedan od petorice Rusa koji su zaglavili u međunarodnoj zračnoj luci Incheon prošle godine dok su pokušavali pobjeći od moskovske mobilizacije za rat u Ukrajini. Južnokorejsko ministarstvo pravosuđa odbilo je njihove zahtjeve za izbjeglički status, ostavljajući ih u neizvjesnosti u zračnoj luci, piše CNN. Previše uplašeni da se vrate u Rusiju, pribjegli su boravku u zračnoj luci, živeći od obroka koje im je dijelio južnokorejski imigracijski odjel.

Dmitriju (nije to njegovo pravo ime, tražio je da ostane anoniman iz straha od odmazde ako ga pošalju kući) i još jednom od muškaraca dopušteno je da napuste zračnu luku ove sedmice i prijave se u Centar za podršku strancima dok traje njihov spor s ministarstvom. Još trojica ostaju u zračnoj luci. Nejasno je zašto muškarci nisu pokušali doći do treće zemlje nakon što su shvatili kakve će poteškoće imati u Južnoj Koreji.

Rješavanje zahtjeva za izbjeglički status u Južnoj Koreji može potrajati mjesecima ili godinama, a u međuvremenu će Dmitrij trebati odobrenje ako želi napustiti centar. A tada će se suočiti s policijskim satom u 18:00 i mora se testirati na covid o vlastitom trošku. Također neće smjeti raditi najmanje šest mjeseci, a možda i dulje.

Bolje od alternative

Ali za Dmitrija je ova poluegzistencija bolja od alternative iako je morao ostaviti ženu i 7-godišnjeg sina u Rusiji.

“Jako mi nedostaje moj sin”, rekao je 30-godišnji Dmitrij, žaleći se kako njegov sin ne razumije zašto je morao otići. Previše je emotivan da bi išta drugo rekao o svojoj porodici.

Dmitrij je pobjegao iz Rusije u oktobru prošle godine, nakon što je predsjednik Vladimir Putin pozvao na mobilizaciju 300.000 ljudi za rat u Ukrajini. Bio je jedan od stotina hiljada ljudi koji su napustili svoju domovinu u sedmicama i mjesecima nakon objave 21. septembra. Bojao se da će biti među prvima koji će biti poslani na prvu crtu jer ima dosje protivljenja vlastima.

“Osjećao sam se užasno jer sam prosvjedovao na antiratnim skupovima. Tada sam odlučio da moram napustiti Rusiju”, rekao je Dmitrij, dodavši da je šest njegovih prijatelja već umrlo u Ukrajini.

Njegov prvi plan bio je otići u Kazahstan, ali se predomislio kada je čuo da ta zemlja deportira odbjegle Ruse. Južna Koreja bila je jedina demokratska zemlja u koju je mogao odletjeti u to vrijeme iako je bio svjestan da ta zemlja ne gleda blagonaklono na one koji pokušavaju izbjeći vojni poziv – s obzirom na to da ima vlastiti obvezni vojni rok od najmanje 18 mjeseci koji većina muškaraca mora odslužiti do svoje 28. godine.

“Ne bježim od regrutacije, ja sam protiv rata. U suštini ne želim ubijati ljude tako da nisam osoba koja izbjegava regrutaciju”, rekao je Dmitrij, što je poruka koju želi da čuju dužnosnici u Seulu.

Kako je izgledao njegov život u Seulu?

Sve do ove sedmice njegov se život u Seulu uglavnom sastojao od peciva i soka za ručak te piletine i riže za večeru, što je osigurala imigracijska služba. Između obroka šetao bi po zračnoj luci. Odjeću je prao u javnom toaletu i kaže da prošlih mjesec dana nije bilo tople vode za tuširanje, što imigracijska služba negira.

“Već mjesec dana nema tople vode. Pustim toplu vodu, ali ništa ne izlazi”, kaže Dmitrij u videu koji je snimio kako bi potkrijepio svoju tvrdnju. Rekao je da je u zračnoj luci spavao na podu u maloj sobi s još 15 tražitelja azila.

U vladinom centru uslovi su osjetno bolji: “Dobro nas hrane, postoji perilica za veš, postoji pegla, ima tople vode, posvuda je čisto i svi se prema nama ponašaju jako dobro.”

Dmitrijev zahtjev za azilom nije nimalo jednostavan. Dobio je pravo podnijeti zahtjev za status izbjeglice u februaru, nakon što je uspješno osporio odluku ministarstva pravosuđa na Okružnom sudu u Incheonu. Međutim, ministarstvo je ove sedmice saopćilo da će se žaliti na tu odluku.

Njegov tužilac rekao je da sada može proći još pet mjeseci prije nego što uopće sazna ima li pravo podnijeti zahtjev. Čak i tada, uspjeh je daleko od zagarantovanog s obzirom na mali broj izbjegličkih zahtjeva koje Južna Koreja prihvaća.

Tokom 2019. godine, prije nego što je pandemija covida ograničila broj podnositelja zahtjeva, samo je 79 od gotovo 15.500 podnositelja zahtjeva dobilo status izbjeglice u Južnoj Koreji.

“Čak i SAD ima stopu odobravanja izbjegličkog statusa od gotovo 10 posto. Ali u Južnoj Koreji stopa je manja od 1%. Dat ćemo sve od sebe, ali mislim da će biti teško u južnokorejskoj stvarnosti”, rekao je njegov tužilac Lee Jong-Chan.

Lee je rekao da Dmitrijeva najbolja šansa za dobivanje azila leži u ovom argumentu: “Prigovor na služenje vojske tokom rata odnosi se na ‘progon zbog političkih mišljenja’, što je jedan od pet razloga zašto ljudi traže status izbjeglice.”

No to će vjerovatno biti dug proces. Tužilac procjenjuje da treba čekati oko pet mjeseci da saznaju imaju li pravo podnijeti zahtjev za izbjeglički status, zatim još jednu do dvije godine prije nego što saznaju mogu li ga dobiti.

“Bilo bi sjajno kada bih se mogao vratiti kući u Rusiju”

Ako zahtjev bude odbijen, Dmitrij će možda i dalje moći ostati u zemlji pod humanitarnom dozvolom za boravak – iako bi to imalo svoje nedostatke.

Lee je rekao da su osobe sa statusom humanitarnog boravka isključene iz većine beneficija koje dobivaju stanovnici Južne Koreje ili izbjeglice. Neće biti dovedeni u poziciju da moraju otići, ali će živjeti u Južnoj Koreji uz puno ograničenja.

Međutim, to bi ipak moglo biti bolje od alternative. Lee je rekao da medijska pozornost znači da je njihov slučaj sada dobro poznat u Rusiji, pa bi muškarci mogli biti u još većoj opasnosti ako budu deportirani.

Ako ne bude mogao dobiti utočište u Južnoj Koreji, Dmitrij je rekao da će razmisliti o tome da zatraži od veleposlanstava Sjedinjenih Američkih Država i Kanade da razmotre ponudu za azil. Ali čak i da ga bilo koja od tih zemalja konačno prihvati, Dmitriju neće biti lako.

Rekao je da nikada nije mislio da će napustiti Rusiju jer je to njegov dom i još uvijek se nada da će se jednog dana moći vratiti. “Bilo bi sjajno kada bih se mogao vratiti kući u Rusiju. To bi značilo da je sve ovo što se događa završilo, pa što prije to bolje”, rekao je Dmitrij za CNN. (Index.hr)