Čokolada je jedna od omiljenih poslastica većine svijeta, ali ima i onih čokoladnih tabli koje je, uprkos dobrom ukusu, teško pojesti. Ne zbog veličine, već zbog dizajna. Pogotovo ako je svaka čokoladna tabla jedno umjetničko djelo. Takve čokolade pravi Novosađanka Aleksandra Lazukić Plukavec.

Iako je u ovom hobiju odnedavno, način na koji ukrašava čokolade dopao se mnogima, pa narudžbe stižu sa svih strana, pogotovo sada, kada je kraj godine i vrijeme darivanja.

Društvene mreže doprinijele su promociji njene „čokoladne kreativnosti“ jer su ukrašene čokolade s posvetom bile dijeljene po internetu, pa je samim tim raslo i interesovanje za jestive poslastice koje ona izrađuje.

Sve je počelo od ideje da svojoj kćerki napravi unikatan rođendanski poklon koji će darivati drugarici. Silikonski kalupi za medenjake tako su postali čokoladni kalupi, a pokloni su postali lijepi i jedinstveni darovi s posvetom.

„I onda su počele prijateljice da traže da i njima napravim. I, odjednom, hobi mi je postao obaveza, a narudžbi je bilo sve više i više“, kazala je Aleksandra u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Ona je po struci ekonomista, radila je kao trgovac i nakon povrede kičme počela je da se bavi kreativnim poslovima, izradom drvenih stabala sa sovicama i namještaja za barbike. A od ideje da čokoladi da novu dimenziju do sadašnjeg izdanja koje proizvodi proteklo je dosta istraživanja i dogradnje. Počev od načina topljenja čokolade i upotrebe jestivih ukrasa.

„Malo sam istraživala o bojama, da to ne bude samo crna i bijela čokalada, tražila sam jestive ukrase i unaprijeđivala svoje znanje i vještine. Za mjesec dana se sve iskristalisalo kako treba da bude, mada i sad eksperimentišem“, navodi Aleksandra Lazukić Plukavec.

Razni motivi, od cvijetnih, do crtanih utiču da te čokolade budu za starije više ukrasne, dok, kako kaže Aleksandra, djeci ne smeta da se zaslade čokoladom i počinju uglavnom baš od ukrasa. Iako se ovim hobijem bavi od nedavno, na stotine čokolada putovale su na različite adrese. Pošto je svaka čokolada ručni rad, za njeno pravljenje, a u zavisnosti od motiva, potrebno je više od četiri sata.

S obzirom na to da je Aleksandra trenutno nezaposlena, ovaj posao joj je postala cjelodnevna preokupacija zbog velikog broja narudžbi. I sada pravi nove planove. Jedan od njih je da pravi i crne čokolade za dijabetičare sa liofilizovanim voćem.

„Mislim da ću još svašta nešto da smislim i čak planiram da na proljeće, možda uz neke subvencije, otvorim malu poslastičarsku radnju samo za čokoladne proizvode“, zaključila je Aleksandra.