Srijeda, 5. Oktobra 2022.
Tuzlanski.ba logo

Beograd na vodi – Privatan grad: U ime javnog interesa za potrebe privatnog investitora

Preuzmite sliku

Gradio se u ime javnog interesa, izgradio za potrebe privatnog investitora. Nastao na ruševinama jedne izborne noći u kojoj su kompletni idioti srušili jedan kvart, kompletno nevini do dana današnjeg, Beograd na vodi nastavlja da se širi, a prijestonica da mu se prilagođava.

Međutim, iako nastao za vrijeme vlasti Srpske napredne stranke, Beograd na vodi, kao ideja, postojao je mnogo ranije. U predizbormim kampanjama 1995, pa potom 2008, svojatali su ga socijalisti, samo se njihov Beograd na vodi zvao Europolis.

Dokumentarni film Beograd na vodi – privatni grad, prati ovaj projekat od 2012. kada ga je prvi put javnosti predstavio Aleksandar Vučić, tada kandidat za gradonačelnika Beograda. Tog aprila u srpsku prestonicu dolazi bivši gradonačelnik New Yorka Rudolf Giuliani da pomogne Vučiću u kampanji. Rečenicu koju je tada izgovorio slušaćemo u narednih 10 godina mnogo puta iz usta jednog čovjeka – prvog potpredsjednika Vlade, premijera i na kraju predsjednika države, Aleksandra Vučića. „Za mene je pravi vođa onaj koji sanja velike snove“ (Rudolf Giuliani, april 2012. godine).

Da li je iste snove u jednom trenutku svoje političke karijere djelio i Dragan Đilas, bivši gradonačelnik Beograda i kako je za samo nekoliko mjeseci, odnosno nakon što je smijenjen s mjesta gradonačelnika 2013. godine počeo da kritikuje Beograd na vodi?

“Zato što 90 % stvari koje je Vučić tada pričao o Beogradu na vodi su suprotno onome što se poslije desilo”, kaže Đilas i dodaje: “Cijeli projekat je trebalo da bude gotov za četiri godine, trebalo je da se uloži 3,5 milijarde eura, da se investitor izabere na tender, da grad prihoduje 451 milion eura od naknade za uređenje građevinskog zemljišta i da se zaposli 210.000 ljudi. U tom projektu Beograda na vodi stoji Stari savski most i poslije me neko pita šta se promijenilo, pa sve su promijenili!”

Dalje je sve istorija. Zbog Beograda na vodi donijet je poseban zakon koji je omogućio da se zemlja na kojoj će nići novi grad oduzme u ime javnog interesa.

Sagovornica dokumentarnog filma Vesna Rakić Vodinelić, profesorka Pravnog fakulteta u penziji, kaže da se može govoriti “o promilu javnog interesa” i da se po zakonu zemlja može eksproprisati za potrebe stambene izgradnje, ali isključivo za socijalne stanove. „Ali kao što znamo, to nekako nisu ispali socijalni stanovi, već stanovi koji su najskuplji na teritoriji grada Beograda“, kaže Vodinelić.

Priča o Beogradu na vodi kao o privatnom gradu, zapravo je priča o Beogradu, kao privatizovanom gradu.

Po jednom projektu, nacrtane su nove linije metroa, a izgradnja depoa za metro, uprkos oštrim kritikama stručne javnosti, počela na izvorištu pijaće vode, na Makiškom polju. Zbog potencijalnog ugrožavanja postojećeg vodoizvorišta, uskoro će se krenuti u potragu za novim izvorom – na Velikom ratnom ostrvu, zaštićenoj oazi prirode. Posao istražnih radova dobio je Institut za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ koji će, međutim, za samo nekoliko mjeseci biti privatizovan, a kupiće ga, ni manje ni više nego firma Milenijum tima koja u Beogradu na vodi učestvuje od samog početka izgradnje. Sagovornici u filmu iznose sumnju da je ta firma od početka učestvovala i rušenju u Hercegovačkoj ulici – događaj koji će zauvijek obilježiti grad na Savi, piše N1.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje