Evropska komisija pokrenula je javno savjetovanje o ljetnom računanju vremena, odnosno o ukidanju pomicanja sata u svim zemljama Europske unije koje će trajati do sutra. O tome se mogu izjasniti svi evropski građani i države članice putem internetskog upitnika na službenim stranicama Evropske komisije.
Naime, zastupnici Evropskog parlamenta još su u 2017. objavili istraživanje o pozitivnim i negativnim učincima ljetnog računanja vremena te su u veljači uputili poziv Komisiji za temeljitom analizom Direktive koja propisuje polugodišnje pomicanje sata. Komisija se obavezala da će procijeniti dvije glavne opcije – zadržavanje sadašnjeg ljetnog računanja vremena ili ukidanje pomicanja sata dvaput godišnje u svim državama članicama.
Direktiva komisije
Ovakva odluka ne bi utjecala na odabir vremenskih zona, a svaka država članica i dalje bi sama odlučivala hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena ili bi se, pak, opredijelili za još uvijek nepoznatu treću opciju. U Hrvatskoj je računanje vremena propisano Zakonom o računanju vremena koje je u potpunosti usklađeno s Direktivom Komisije, a ako dođe do neke promjene, Hrvatska će se prilagoditi EU.
Da pojasnimo, Direktivom 2000/84/EZ od 19. januara 2001. utvrđeno je da Evropska komisija svakih pet godina objavljuje saopćenje kojim daje raspored datuma kada će počinjati te završavati ljetno računanje vremena u idućih pet godina. Ovim zakonskim propisom Komisija želi obvezati sve države članice na jednako računanje vremena kako bi osigurala funkcioniranje jedinstvenog tržišta. To se najviše odnosi na prometnu logistiku i komunikacije budući da bi neusklađeno računanje vremena između zemalja otežalo planiranje letova te voznih redova vozova i autobusa za turiste i organizatore putovanja.
Sama ideja ljetnog računanja vremena pripisuje se američkom fizičaru Benjaminu Franklinu koji je još 1784. zaključio kako bi bolje usklađivanje ljudskih aktivnosti s dnevnim svjetlom moglo donijeti uštedu energije. Ipak, ono je uvedeno tek 1916. u Njemačkoj, a ubrzo i u drugim europskim zemljama i SAD-u. U Hrvatskoj se ljetno računanje vremena prvi put koristilo u vrijeme Austro-Ugarske od 1916. do 1918. godine, potom u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i u doba NDH, a ljetno računanje vremena 1983. uvodi se u cijeloj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj.
Danas se ono primjenjuje u više od 60 zemalja širom svijeta, a najraširenije je u Evropi, Sjevernoj Americi i Okeaniji. Tačnije, Island, Rusija, Bjelorusija i Turska jedine su evropske zemlje čiji građani ne pomiču svoje satove dva puta godišnje.
Sjeverne zemlje
Pritom se Rusija odlučila na cjelogodišnje zimsko, odnosno standardno računanje vremena, a Turska se 2016. prebacila na samo ljetno računanje vremena. Da pojasnimo, različite preferencije o računanju vremena pojavljuju se zbog različitih geografskih pozicija zemalja. U sjevernim su zemljama dani tokom ljetnih mjeseci dugi, a ljetno računanje vremena odgađa zalazak sunca. Tako, na primjer, u Helsinkiju noć pada nešto prije 23 sata, a sunce izlazi već oko 3.30, a slično se događa i u drugim sjevernim i sjeverozapadnim gradovima. Iz tog je razloga čak 70.000 Finaca potpisalo peticiju za ukidanje ljetnog računanja vremena. S druge strane, turistički otoci poput Baleara htjeli bi se trajno prebaciti na ljetno računanje vremena jer bi profitirali dodatnim satom danjeg svjetla. Stoga, ako bi se odlučilo da svaka zemlja odabere hoće li imati zimsko ili ljetno računanje vremena, te bi promjene bile nekoordinirane, čime bi se poništio glavni cilj Direktive.
Krave daju manje mlijeka dok im se tijelo ne prilagodi promjeni
Pri samom uvođenju ljetnog računanja vremena, jedan od glavnih argumenata za pomicanje sata bila je ušteda energije. Nekoć je ona i bila zamjetna, no danas dolazi do skromne uštede od samo 0,5 do 2,5 posto budući da upotrebom računara, televizora i ostalom tehnologijom ionako trošimo mnogo energije. Osim toga, dužim danom ljudi više vremena provode vani te se više kreću, što u svakom slučaju dobro utječe na zdravlje ljudi. Uz to, imaju i bogatiji društveni život i više troše, što pomaže privredi države. Ipak, pomicanje sata na ljude utječe kao manji ˝jet lag˝ (prolazna desinhronizacija u organizmu nastala kao posljedica letenja avionom kroz vremenske zone) i ljudskom tijelu treba nekoliko dana da se prilagodi. Iz tog razloga lošije i kraće spavamo i slabija nam je koncentracija, što, osim na produktivnost na radnom mjestu, utječe i na pažnju prilikom vožnje ili prelaženja ceste, čime dolazi do većeg broja automobilskih nesreća, a istraživanja su pokazala da na dan pomicanja sata dolazi do 6,5 posto više nesreća. No, kada se ljudi napokon prilagode, ljetno računanje vremena i duži dan u konačnici rezultiraju, kako pokazuju istraživanja, sa 13 posto manje nesreća i sedam posto manje krađa. Osim ljudi, i životinje se teško prilagođavaju pomicanju sata budući da imaju precizan bioritam. Stoga su jedni od velikih protivnika pomicanja sata stočari. Krave navodno daju čak i po nekoliko litara mlijeka manje dok im se tijelo ne prilagodi novom računanju vremena. S druge strane, poljoprivrednicima se sviđa imati sat vremena danjeg svjetla više za rad u polju. (Jutarnji.hr)
