Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je da se odbaci žalba kojom su Haški tužioci tražili da mu kazna bude povećana na doživotnu i da bude proglašen krivim za genocid počinjen u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Karadžić je u podnesku Mehanizmu za međunarodne tribunale istakao da su tužioci svojom žalbom dokazali da je prvostepena presuda manjkava.

„Iako postoje značajne greške, one nisu fatalne u smislu da bi se zbog njih trebao preokrenuti oslobađajući dio presude za genocid 1992. godine, obzirom da se taj dio presude zasniva na rezonovanju raznih vijeća Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde u posljednjih 14 godina“, navodi Karadžić, prenosi BIRN.

Prvostepenom presudom, izrečenom 24. marta prošle godine, Haški tribunal je Karadžića osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Po presudi, ta krivična djela počinjena su u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata u kojim je Karadžić bio protagonista. Karadžić je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine.

Na ovu presudu se žalilo Haško tužilaštvo, kao i optuženi Karadžić.

Karadžić je u svom odgovoru na žalbu tužilaca rekao da u prvostepenom postupku nisu dokazana „niti djela niti umišljaj za počinjenje genocida u općinama 1992. godine“.

Prvostepeno vijeće je zaključilo da iako su uslovi u zatočeničkim logorima na području Republike Srpske bili zastrašujući, da se ne može zaključiti da su formirani s ciljem „uništenja bosanskih Muslimana kao grupe“.

Tužioci su se žalili na ovaj zaključak, a Karadžić u odgovoru navodi da „iako Sudsko vijeće nije dalo adekvatno objašnjenje za svoje odluke“ ovaj dio presude treba potvrditi.

Karadžić pojašnjava da iako su uslovi u logorima Sušica, Omarska, Keraterm, Trnopolje, Karakaj i u Foči bili loši za pojedince, ne može govoriti o posljedici na grupu bosanskih Muslimana.

„Obzirom na to koliko malo je ljudi stradalo zbog loših uvjeta u ovom slučaju, ne može se reći da su uslovi u logorima bili smišljeni da se osigura nestanak bosanskih Muslimana“, rekao je Karadžić.

Bivši predsjednik Republike Srpske je rekao i da tužioci nisu dokazali da je on imao namjeru da počini genocid. Kazao je da je, sudskom praksom utvrđeno, kako „činovi preseljanja ljudi, pa čak i nasilnog preseljenja, nisu jednaki činovima genocida obzirom da ne moraju nužno imati za posljedicu uništenje grupe“.

Haški tužioci su u žalbi naveli da su svi zločini počinjeni u okviru udruženog zločinakog poduhvata bili “namjerni”, dok je Karadžić u odgovoru na žalbu rekao da se treba potvrditi prvostepena presuda u kojoj stoji da se radilo samo o “predvidivim zločinima”.

„Ukoliko Karadžić nije dovoljno mario da zaustavi počinjenje djela, to nije jednako tome da je namjerno postupao. Nezainteresiranost nije jednaka namjeri“, navodi se u odgovoru.

Javno iznošenje žalbi na presudu Karadžiću biti će naknadno zakazano, nakon čega će biti donesena konačna presuda.