Hrvoje Rendulić, nezaposleni ekonomist, već 34 mjeseca svaki dan po četiri sata, osim nedjeljom, velikim natpisom upozorava javnost na Cvjetnom trgu u Zagrebu da oboljeli od bulimije i anoreksije u Hrvatskoj nemaju adekvatan liječnički tretman.

Rendulićev motiv u građanskoj borbi je kćer, sociologinja koja već 15 godina pati od ove teške bolesti prehrane, javio je dopisnik Anadolu Agency (AA).

Aktivist Udruge “Nada”, osnovane prije 15-ak godina, upozorava da od anoreksije i bulimije obolijeva oko pet posto od ukupnog broja žena, što je neslužbeno oko 100 hiljada oboljelih žena u Hrvatskoj, a tome se može priključiti, kaže, desetak posto muškaraca. Muškarci, međutim, najčešće sakrivaju svoju bolest od javnosti zbog srama jer se bolest percipira kao primarno ženska bolest.

Rendulić tvrdi kako je isti postotak oboljelih u BiH i Srbiji odakle mu se, odnosno Udruzi “Nada”, na dnevnoj bazi javljaju oboljeli i njihove porodice tražeći pomoć ili savjet u liječenju ovog poremećaja prehrane.

“Kroz Udrugu je u posljednjih 15 godina prošlo 7.258 oboljelih tražeći pomoć, 819 njih je danas pokojno jer su umrli od nepotrebnih komplikacija, a ozdravio nije niko”, kaže Rendulić.

Anoreksija i bulimija službeno se u europskim zemljama, Americi i Australiji kvalificiraju kao psihosomatska oboljenja, kaže Rendulić, te upozorava kako u Hrvatskoj i susjednim zemljama koje su pripadale tzv. Istočnom bloku, nema niti jednog ljekara, ambulante ili bolničkog odjeljenja koje bi se ciljano odnosili prema ovoj bolesti.

U zapadnom, razvijenom svijetu, kaže Rendulić, postoje referentni centri sa multidisciplinarnim pristupom prema ovom oboljenju, a to su gastroenterolozi, endokrinolozi, ginekolozi, psihijatri i psiholozi.

“To je način liječenja anoreksije i bulimije koji u Hrvatskoj, kao ni na prostorima bivše Jugoslavije, ne postoji. Cilj Udruge ‘Nada’ je da se jedan takav centar osnuje u Hrvatskoj, najprije u Zagrebu, a potom i u ostalim regijama, jer bolesti su po cijeloj zemlji”, poručio je ovaj diplomirani ekonomist.

Rendulić procjenjuje kako je politika vezana uz ekonomsku dobit, odnosno zdravstveni trošak, glavni uzrok nepostojanja pravog farmaceutskog i liječničkog pristupa ovoj teškoj bolesti.

Anoreksija i bulimija postoje kontinuirano još od antike, upozorava Rendulić, te kako je kriva predodžba da je ovo suvremeno oboljenje izazvano medijima.

Anoreksija je restriktivni oblik bolovanja, poremećaj odbijanja hrane uz hiperaktivnost kao dodatni način, po logici oboljelih, trošenja prekobrojnih kalorija, uz depresiju i anksioznost kao psihičke manifestacije.

Bulimija je naličje anoreksije, to je faza prejedanja i prepijanja, a potom izbacivanja hrane povraćanjem ili laksativima, uz stalno prisutnu hiperaktivnost.

Manji dio vremena bolesnik je u anoreksiji, u fazi izgladnjivanja, a druge dvije trećine vremena bolesnik je u bulimiji ili prejedanju. (AA)