U prvim danima godine, 3. januara, obilježili smo 129. rođendan jednog od najpoznatijih svjetskih književnika, Johna Ronalda Reuela Tolkiena.

Poznat i kao J. R. R. Tolkien ili jednostavno Tolkien, pisac koji će promijeniti žanr fantastike kapitalnim djelom “Gospodar prstenova”, rođen je davne 1892. godine u gradu Bloemfonteinu u Južnoj Africi. Od malih nogu život ga nije mazio. Još dok je živio u Africi, jedan od sluga njegove porodice smatrao je bebu Tolkiena najslađim bićem što ga je ikad vidio pa ga je stoga, doduše bez zlih namjera, oteo na jedan dan i odveo svojoj kući da ga pokaže prijateljima i rođacima. Nakon očeve smrti, kada je Tolkien imao samo četiri godine, porodica, sada na čelu s majkom Mabel, seli se u Englesku, u mjestašce pokraj Birminghama.

Bio je iznimno bistro dijete, njegova majka, vrlo religiozna katolkinja, brata i njega školovala je kod kuće, a mali Tolkien ubrzo je pokazao veliku ljubav i sklonost prema jezicima. Čitati i pisati engleski naučio je veoma rano, uslijedile su i osnove latinskog, a on je jednostavno gutao knjige. Sa svojim rodicama kao dijete čak je razvio i poseban jezik, zvan “animalic”, u kojem su nazivi životinja predstavljali različite riječi.

Nažalost, dvojica dječaka brzo su ostala i bez drugog roditelja budući da je njihova majka bolovala od tad neizlječivog dijabetesa te su postali štićenici jednog katoličkog svećenika. To je Tolkiena dovelo i do poznanstva sa stanovitom Edith, također siročetom, za koju će tvrditi da mu je srodna duša. Na početku svi su bili protiv njihove ljubavi – 19-godišnja Edith bila je tri godine starija od Tolkiena, protestantkinja i njegov skrbnik zabranio mu je da se s njom viđa dok ne navrši 21 godinu. No njima ništa nije moglo stati na put, prenosi Večernji list.

Prisjećajući se svog vjenčanja, godinama kasnije Tolkien je u jednom pismu izjavio kako se divi svojoj supruzi što se uopšte htjela udati za nezaposlenog čovjeka s vrlo malo novca i bez ikakvih izgleda u životu osim vjerovatnoće da će umrijeti u Velikom ratu. Edith je tako postala njegova muza koja će ga inspirisati za vilinske likove Lúthien i Arwen te s kojom će ostati do kraja života.

Tolkien je, nakon studija engleskog jezika i književnosti na Exeteru, zaista s hiljadama drugih poslan u Veliki, danas nam poznat kao Prvi svjetski rat. Borio se i u čuvenoj bitci kod Somme, no zarazio se rovovskom groznicom, bolešću koju su u rovovima prenosili nametnici. Poslan je natrag u Englesku na liječenje, a smrt je izbjegao za dlaku – cijeli njegov bataljun izginuo je nedugo nakon njegova odlaska.

Tolkienova ljubav prema jezicima i mitologiji na kojoj će potom izgraditi magičan svijet “Gospodara prstenova” započela je u djetinjstvu, ali sasvim se rasplamsala na fakultetu. A iako je prvo započeo studij klasične filologije, nije mu baš najbolje sjeo pa se okrenuo lakšoj opciji, engleskom. No vrlo rano postao je fasciniran starim djelima poput “Beowulfa”, koji je i samostalno preveo 1926. godine, no njegov je prijevod svjetlo dana ugledao tek godinama nakon njegove smrti. Njegove su literarne i lingvističke analize “Beowulfa” predstavljale prekretnicu u razumijevanju tog epskog djela te ga je on u nadolazećim vremenima često navodio kao jedan od najvećih izvora inspiracije za “Gospodara prstenova”.

Nakon završetka Velikog rata, Tolkien se vraća akademskoj karijeri – njegov prvi posao po otpuštanju iz vojske bio je u uredima Oxfordskog rječnika engleskog jezika. Tamo je uglavnom proučavao etimologiju germanskih riječi koje počinju s w, no nedugo potom pronalazi svoj pravi poziv i postaje profesor na Univerzitetu u Leedsu, i to najmlađi do tada – do kraja života ponosit će se time što je edukator, a nadimak će mu postati jednostavno – Profesor. Poslije će raditi i na Oxfordu, a veliku ulogu odigrat će i kao tutor na tada rijetkim i zanemarivanim ženskim fakultetima.

Bio je predan katolik, ljubitelj prirode i nevoljko je prihvatao globalizaciju i razvoj tehnologije, a posebice žestoko borio se protiv nacizma i antisemitizma tokom Drugog svjetskog rata radeći i kao kriptograf. Cijelo to vrijeme u njegovu umu raslo je sjeme fantastičnog svijeta Međuzemlja, gradila se istorija njegovih naroda i nastajali novi i nepoznati jezici njegovih stanovnika.

Tokom svog života savladao je čak trideset i pet različitih jezika, od staronordijskog do suvremenog litavskog i finskog koje je naučio iz razonode. Legenda kaže da je jednog dana, ispravljajući beskonačan niz ispita, naišao na studenta koji je ispit ostavio prazan. Tolkien je zatim, zamišljeno okrećući prazne stranice tog nemotiviranog studenta, na zadnjoj, iz samo njemu poznatog razloga, napisao: “U rupi u zemlji živio je hobit.” Ta rečenica nije prestajala kopkati Tolkiena koji se bacio u istraživanje hobita, a zatim je i na temelju nje napisao i priču za laku noć namijenjenu svojoj djeci – i inače ga je radovalo zabavljati ih izmišljenim pripovijestima o Djedu Božićnjaku i raznoraznim mitskim bićima. I tako je nastao “Hobit”, roman koji će prethoditi slavnoj trilogiji “Gospodar prstenova” i koji će Tolkiena vinuti u najviše visine fantastične literature.

“Hobit” je prvi put objavljen još 1937., godine, a idućih gotovo dvadeset godina Tolkien je pisao djela koja će postati “Gospodar prstenova”. Smješten u Međuzemlju, paralelnom svijetu koji nastanjuju ljudi, hobiti, vilenjaci i patuljci, taj serijal knjiga jedno je od najpopularnijih fantastičnih djela ikada napisanih, a trilogija o trijumfu dobra nad zlim do dana današnjeg prodana je u više od 150 miliona primjeraka.

Nakon Tolkienove smrti, zahvaljujući njegovom sinu Christopheru, dobili smo i knjige “Silmarillion”, epsku istoriju Međuzemlja, “Djecu Hurinovu”, “Pad Gondolina” i brojne druge pripovijesti. Po “Gospodaru prstenova”, a kasnije i “Hobitu” snimljeni su višestruko nagrađivani filmovi, a čarobni Tolkienov svijet i likovi sa svojom razrađenom lingvistikom te ekstenzivnom mitologijom i istorijom ušli su duboko u kolektivnu svijest čitatelja diljem svijeta.

Uticaj Tolkienovih djela na žanrove fantastike i naučne fantastike doista je nemjerljiv, a ne libimo se kazati i da je te žanrove uspio iz niskih oblika književnosti dovesti na nivo koji se čak i najzagriženiji elitisti ustručavaju dirati. Još je za života, počevši od 60-ih godina prošlog stoljeća, Tolkien postao ludo popularan – u nekom trenutku morao je svoj telefonski broj ukloniti iz imenika kako bi se otarasio nabrijanih obožavatelja. Status slavnog pisca omogućio mu je, nekoć siročetu, ulaz u najviše slojeve društva, no njemu takav položaj nije mnogo predstavljao. Po odlasku u mirovinu, udovoljivši supruzi Edith, preselio se u Bournemouth, grad na engleskoj obali i utočište finog britanskog društva. Njegova voljena supruga preminula je 1971. godine, a nešto manje od dvije godine kasnije pridružio joj se i Tolkien. Prema njegovoj želji, na njihovu nadgrobnom spomeniku stoje ugravirana vilenjačka imena Beren i Lúthien, likova iz jedne od Tolkienovih pripovijesti o ljubavi smrtnika i vilenjakinje. (Tuzlanski.ba)