Četvrtak, 15. Aprila 2021.
Tuzlanski.ba logo

Zbog ovisnosti o vježbanju i zdravoj prehrani sa 17 godina težila samo 37 kilograma

Preuzmite sliku

Napokon sam bila izvrsna u trčanju, no cijeli mi se život raspadao, kaže djevojka koja bi ujutro čekala da roditelji odu na posao na ode istrčati desetak kilometara, prije ‘pravog’ popodnevnog treninga…

-U početku sam samo iskušavala što sve moje tijelo može i rušila svoje vlastite rekorde, ali brzo sam postala opsjednuta  vježbanjem i počela sam se ujutro prije škole krišom iskradati na trčanje – ispričala je 19-godišnja Britanka Lisa Fouweather koja bi svaki dan ujutro istrčala desetak kilometara, a popodne odradila intenzivni dvosatni trening i napravila još 70.000 koraka, prenosi Večernji list.

Ubrzo, kaže, nije više mogla ni jesti, a dane je provodila u odrađivanju raznih režima vježbanja koje je pronalazila na Instagramu, a koje su objavili duplo stariji, profesionalni sportaši.

Nakon nekog vremena tinejdžerica je težila samo 37.5 kilograma, a roditeljima koji su je upozoravali da uspori odlučno je rekla da će se ‘ubiti ako je spriječe u vježbanju.

  • Iako joj je puls više puta pao na svega 28 otkucaja u minuti, Fouweather kaže kako nije htjela ni pomisliti, a kamoli izgovoriti da su joj premalo hrane i previše vježbanja postali najveći problemi.

    – Bila sam jako umorna, psihički i fizički, ali bih se svejedno prisilila da istrčim više kilometara – rekla je, no njeno tijelo nije naravno moglo vječno podnositi taj suludi ritam, pa je malo prije 16-og rođendana završila u bolnici.

    Sjeća se, kaže, kako se par dana prije rasplakala dok se zagrijavala.

    – Sad mislim da me tijelo molilo da mu dam odmora, ali nisam to shvatala – kaže tinejdžerica koju su roditelji početkom 2017. godine na silu odveli u bolnicu gdje joj je dijagnosticiran poremećaj u prehrani ortoreksija, kojem je ‘okidač’ bilo takmičenje u trčanju u kojem je sudjelovala u septembru 2016. godine.

    Naime, kako je bila na svakom treningu pred takmičenja i radila sve što je trebala ali i dalje bila zadnja u utrkama, 16-godišnjakinja je sama odlučila promijeniti svoj način prehrane.

    Ubrzo je tako počela jesti samo ono što sama naziva ‘sigurnom hranom’, uglavnom voće i povrće, a izbjegavala je svu hranu koja joj je, kaže, izazivala strah: sve što sadrži šećere i masnoće, čak i pića.

    – Bojala sam se i konzumiranja ‘tekućih kalorija’, pa bi čim bi roditelji izašli iz sobe, sok od narandže izlila kroz prozor – sjeća se.

    Restriktivna prehrana i suludi ritam vježbanja pomogli su joj kratkoročno, pa se ​​Fouweather plasirala među 50 najboljih trkačica Velike Britanije na 3.000 metara: a u to vrijeme 5.000 metara mogla je pretrčati za manje od 20 minuta.

    – Napokon sam bila izvrsna u trčanju, no cijeli mi se život raspadao – rekla je, a pogoršale su joj se i ocjene jer je zbog trčanja svaki dan kasnila na nastavu, čekajući prvo da roditelji odu na posao.

    – Kad bi se vratila pojela bi samo sedam jagoda ili, ako bi bila baš gladna, jednu bananu – rekla je, a nakon škole bi iz autobusa izašla nekoliko stanica ranije, kako bi mogla pješačiti kući i odraditi još jedan dvosatni trening.

    – Opsesivno sam pratila što jedu i koliko su kilometara pretrčali neki profesionalni sportaši kojima sam se divila – priča Fouweather za Daily Mail. Nastojala je pratiti njihov ritam, a često bi ih u intenzivnim treninzima koje su objavljivali i nadmašila.

  • Kad je završila u bolnici, uputili su je na Službu za mentalno zdravlje djece i adolescenata (CAHMS) gdje joj je dijagnosticirana ortoreksija i – zabranjeno vježbanje.

    – Iz CAMHS-a su mi prijetili da će uključiti i socijalne službe ako tako nastavim  jer riskiram srčani udar ili nešto još gore – kaže djevojka koja je mislila da ‘ne treba ni živjeti  ako ne može trčati’. Sjeća se tako i da je, kad su je roditelji odveli na ‘prisilni odmoru’ u Tursku i rezervisali luksuzne ležaljke za opuštanje, svakih deset minuta odlazila u toalet i trčala na mjestu brojeći do 500.

    – Jako dugo sam negirala koliko sam loše i svih uvjeravala da je ‘moj način normalan’ – kaže 19-godišnjakinja koja je tek nakon brojnih sati psihoterapije i više od godine dana uspjela svoju težinu vratiti u normalu.

    Danas je, kaže, zdrava i sretna, te – ne vježba uopšte.

    Šta je ortoreksija?

    Prema NHS-u ortoreksija je poremećaj prehrane u kojem je osoba fokusirana isključivo na zdravu, ‘čistu’ ili ‘dobru hranu, a izbjegava nezdravu, lošu i ‘prljavu’. Ono što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji jest da se hrani daje pretjerana važnost, a kao i kod i kod ostalih poremećaja prehrane, i u ortoreksiji se hrana zapravo koristi za lakše suočavanje s negativnim mislima i osjećajima ili za sticanje osjećaja kontrole.

    Svi poremećaji prehrane ozbiljne su mentalne bolesti i treba ih liječiti što je prije moguće kako bi imali šanse potpuno se oporaviti. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje