Kada se beba rodi za početne probleme mame se savjetuju s patronažnim sestrama, no za mjesece koji dolaze savjeti na koje majke nailaze često su čak i poprilično kontradiktorni   

Prva beba, prva škola, a školskih savjeta na sve strane! Međutim, savjeti su ponekad jedno baš kao i školski kalendar razvojne motorike kod beba jer mnoge majke u ovim početnim mjesecima s bebom slušaju i druge majke pa su poprilično zbunjene jer njihova beba još nije počela s tim i tim.

U tom razmišljanju da beba mora pratiti “školski” razvoj kojeg navode pedijatri majke padaju u očaj, ili se s druge strane svim silama bore vježbati svoje dijete i prisilno joj nametati da se konačno pokrene – okrene na trbuh, drži glavicu uspravno, samostalno sjedne i tu čine najveće greške koje svom djetetu mogu učiniti.

Uz to, moderne se bebe sve više stavlja, na dugi period, u za njih neprikladna moderna pomagala – u jaje i njihaljke za bebe čime svom najdražem zlatu oduzimate dragocjeni boravak na ravnoj podlozi!

Tako suvremene majke u jednu ruku paničare jer se bebina motorika ne razvija jednako brzo kao što bi trebala (iako je svaka beba različita), a druge strane im se onemogućuje normalan razvoj jer bebe sve češće leže u udobnosti modernih pomagala. I to praktički od rođenja!

Šta dakle treba, a što ne treba raditi s bebom kada je u pitanju njen motorički razvoj?

Kada se beba rodi za početne probleme mame se savjetuju s patronažnim sestrama, no za mjesece koji dolaze savjeti na koje majke nailaze često su čak i poprilično kontradiktorni. Nekada i sami roditelji pogrešno tumače neke savjete te se čvrsto drže neke teze za koju smatraju da je jedina ispravna – primjerice, da beba ne smije spavati na trbuhu pa je i dok je budna jako rijetko stavljaju u taj položaj.

Dakle ovo su najčešće greške koje rade roditelji s bebama do 6 mjeseci starosti:

1. Beba je premalo na trbuhu 

Prva i najčešća greška koju roditelji malih beba rade je ta da ih jako malo stavljaju u položaj na trbuh. Beba u tom položaju vrlo brzo počinje plakati jer ne može još dobro držati glavicu i teško joj je tako vidjeti sve što se oko nje događa. No na tom položaju roditelji moraju malo inzistirati kako bi se bebina motorika pripremila za kasniji razvoj – puzanje s rukicama koje će u ranijoj fazi morati “naučiti” i ojačati da bi se mogli njima odizati od poda.

Osim toga, u položaju na trbuhu beba će se ljutiti te će se prije početi sama okretati na leđa.

2. Okretanje na leđa i trbuh 

Nemojte se bojati da će vam bebica od četiri mjeseca pasti s kreveta ukoliko njen razvoj još nije stigao do one tačke da se sama okreće, na leđa, ili na trbuh.

Podaci za dob u kojoj bi se beba već trebala sama okretati variraju od-do pa se zato nemojte pretjerano povoditi samo za njima. Bebica će se okrenuti kada za to bude spremna, no upravo joj zato u prethodnim mjesecima morate omogućiti da boravi na ravnoj podlozi (ne u jajetu, ne puno u rukama jer je tako jako pasivna) kako bi se malo pomalo pokušala sama pokrenuti. Ukoliko pak mislite da vaša beba malo kasni u ovom stupnju razvoja vježbajte s njom tako da joj pomičete igračke oko glave i malo iznad glave. Beba će vrlo brzo najprije pogledom pa glavicom, a kasnije i cijelim tijelom pokušati dosegnuti igračku i tako će malo pomalo početi s okretanjem – s leđa na trbuh. A kada se tako i okrene rukica će joj u početku vrlo vjerovatno ostati zaglavljena između tijela i podloge te bebu svakako pustite da je sama izvuče. Sve je to vježba koja je bebi neophodna.

3. Stimuliranje bebinog hvata 

Svaka beba od rođenja ima instinkt za čvrst hvat svega što joj dođe do dlana. Sjetimo se samo onih preslatkih stiskova kada im stavimo naš prst na dlan. E to je nešto što u prva tri mjeseca ne bi smjeli raditi. Bebe su rođene s čvrsto zatvorenim šakicama i taj će se refleks s vremenom izgubiti te je zbog toga potrebno bebu stimulirati da šakice sve više drže otvorene, a ne zatvorene. Zato im u prva tri mjeseca nipošto nemojte davati igračke koje će hvatati već ih radije mazite po nadlanici kako bi beba što češće otvarala svoje šakice.

Krajem trećeg mjeseca beba bi trebala imati otvorene šake te bi se trebala sve više početi igrati sa svojim prstićima i šakicama koje će dodirivati i sve više stavljati u usta.

4. Zvečke su zakon 

Kada beba počne sve više raditi sa svojim rukicama i šakicama, e onda je pravo vrijeme i za prve igračke, i to ne bilo kakve – već zvečke kojima će se najbrže stimulirati psiho-motorni razvoj te olakšati faza spontanog učenja.

U prva tri mjeseca beba se neće igrati, ali će sve više promatrati šarene igračke. Moderni roditelji čak ne moraju ni zvečkati iznad bebe kada one već imaju postavljenje mobile iznad kinderbeta koji se sami okreću, ili borave u baby gymovima s mnogo šarenih igračaka koje vise i miču se. Beba će ih s vremenom početi hvatati i potezati, no neće se njima moći igrati kao sa zvečkom koja neće biti nigdje prikačena.

Bebe stare mjesec dana počinju pratiti pogledom sve šareno što se oko njih miče, no u toj fazi njihov pogled ne doseže kut veći od 45 stupnjeva. U drugom i trećem mjesecu njihov periferni vid i pokreti glave već “dohvataju” predmete u luku od 90 stepeni te nakon toga kreće faza hvatanja igrački. To je faza kada im se u rukice koje više nisu čvrsto zatvorene treba sve više stavljati igračka koju će beba moći dobro držati (zvečke s drškama). No i tu valja paziti da se sve takve igračke bebi ne daju izravno u ruke od naprijed već da ih se prvo stimulira sa strane kako bi je same počele dohvaćati te kako bi u toj fazi razvoja igračku već počeli hvatati s dvjema rukama i povlačiti je prema ustima.

5. Zanemarivanje obaveznog vježbanja kojeg su preporučili specijalisti 

Neki roditelji dižu  paniku oko svega, pa tako i oko toga ukoliko njihova beba nije dovoljno brza u nekom specifičnom vidu razvoja, dok s druge strane imamo i one roditelje koji unatoč savjetima specijalista i pedijatara zanemaruju vježbice.

Tri su najčešće deformacije s kojima se susrećemo kod malih beba – problemi s kukovima, tortikolis odnosno problemi s krivim vratom (kada bebe drže glavu samo u jednu stranu) te problemi sa stopalima.  Neki od ovih problema mogu se uočiti, i uočavaju se jako rano pa roditelji nakon što posjete specijalista, i dobiju naputke za vježbanje poprilično često nakon izvjesnog vremena prestaju s vježbama. Mnogo je takvih slučajeva, a isto tako i mnogo razloga koji se spominju – nemamo vremena, čini nam se da se beba muči pa radije to prepustimo normalnom razvoju, bake su rekle da se to ne treba, ljekar opće prakse potvrdio je tu tezu iako nije usko specijaliziran za dječje probleme i tako dalje i tako dalje.

No morate znati da sve neliječene deformacije ostavljaju posljedice, u manjoj ili većoj mjeri, za čitav život! Zato je vaš angažman u ovom ranom razdoblju neophodan za brže izlječenje i brže ispravljanje deformacija koje bi vašem djetetu moglo znatno otežati kasniji život.

6. Prerano stavljanje beba u sjedeći položaj 

Ukoliko su vam ortopedi na pregledu kukova rekli kako vaša beba može sjediti, jer ima dobro razvijene kukiće, to ne znači da vaša beba mora već sada sama sjediti. Ukoliko ste čitali da bebe trebaju dohranu s krutom hranom tek onda kada počnu samostalno sjediti, to ne znači da vaša beba s tačno šest mjeseci mora sama sjediti. Svaka je beba različita, a prerano stavljanje bebe u sjedeći položaj jedna je od najvećih grešaka koje rade moderni roditelji. Pogotovo oni čije su bebe dosad konstantno bile u polusjedećem položaju koje im daju moderna pomagala.

Dobro razvijeni kukovi tek su jedan uvjet za sjedeći položaj, no kičmeni stup kod beba od šest mjeseci nikako još nije spreman za to.  Zato svoje bebe radije ostavljajte na ravnoj podlozi neka dižu nogice u zrak i hvataju ih, tako će “glumiti” sjedeći položaj te će iz dana u dan biti sve spremnije za pravo sjedenje. A kada će to biti – to ovisi o samoj bebi, no ako ćete ih dobro promatrati definitivno ćete znati kada će to biti. (index.hr)