Niko vam neće reći kada je i je li uopšte pravo vrijeme za još jedno dijete, pa vas možda ova tuđa iskustva malo “prosvijetle”   

Planirati prvo dijete je priča za sebe koja se uveliko razlikuje od porodice do porodice. Beba ponekad jednostavno “dođe”, neplanski, drugi se iznimno vesele samom činu rađenja na bebi, ali bez prethodnog iskustva, ta je pomisao uvijek nekako više vezana uz sam pojam novog roditeljstva, nove stepenice kojom kroči veza dvoje odraslih ljudi.

Ali kada već imate jedno dijete, kada znate u što se upuštate i što vas sve čeka, odluka je ipak nekako manje ležerna i manje spontana nego kada je riječ o prvom djetetu. To je jednostavno tako.

No kada je u pitanju tajming za drugo dijete, kada je u pitanju ta velika odluka želite li još jedno dijete (jer ona ne dođe svima u isto vrijeme niti se uopće “javi” svima), nažalost – ne postoji pravi odgovor koji će zadovoljiti sve. Ne postoji prava formula kada bi bilo najbolje imati još jedno – ni kada gledamo već rođenu djecu, a bogme niti roditelje same. I čini se da tu doslovno svako ima neko svoje mišljenje, neki svoj okidač koji im samo jednoga dana kaže – vrijeme je za još jedno.

Ali isto tako, ni tada život možda neće ići po planu i zato, ako se još uvijek premišljate oko odluke da idete na još jedno dijete, znajte da vam baš niko neće moći reći koliko je ta ideja dobra ili ne. Niko, osim vas, vašeg partnera i vašeg djeteta. Niko drugi. Ali to ne znači da ne možete na tuđim primjerima možda shvatiti i sami treba li vam ili ne, te kada je stvarno najbolje vrijeme za još jednu bebu. Jer tu nema pravila, tu nema najboljeg rješenja.

Zato smo malo potražili po tuđim iskustvima, a evo na kakve smo odgovore naišli.

1. U vrijeme kada je naša kćer imala oko godinu i pol i već postala prilično samostalna jedan me dan uhvatila jaka nostalgija za brigom oko male bebe koja će me trebati onako kako me moja kćer već polagano prestajala trebati. Ma znate – bebe su tako slatke da je – bum, devet mjeseci nakon toga, u naš dom došla još jedna beba.

2. Sjećam se kada nam je pedijatrica našeg sina rekla da bi s drugom bebom bilo najbolje pričekati oko tri godine. Bio je to savjet kojeg sam se nesvjesno stvarno držala, i bio je to zlata vrijedan savjet. Vjerujte mi.

3. Shvatila sam jedan dan da nas naša mala curica jednostavno neće samo tako pustiti i da joj očito jako fali društvo. I dobila ga je.

4. Dogovorili smo se da bi nam bilo idealno da djeca imaju barem dvije godine razlike, i tako svake dvije godine osjetim “glad” za bebom.

5. Nisam o tome puno razmišljala sve dok se jedan dan nisam slučajno našla u bolnici, u posjeti jednom članu obitelji. I tamo, u tom bolničkom okruženju, tamo je nekako sve sjelo na mjesto.

6. Nisam ni bila svjesna koliko sam spremna sve dok nisam ugledala plusić. Odjednom sam bila itekako spremna.

7. Moje drugo dijete danas već ima četiri godine, i vjerujte, ima dana kada mi se čini da još uvijek nisam dovoljno spremna za nju!

8. Neko dugo razmišlja, a neko, poput mene, četiri mjeseca nakon poroda već planira život u četvero. (index.hr)