Nova istraživanja pokazala su da je finansijski stres potencijalno vrlo štetan za interakciju bitne infrastrukture tijela, uključujući imunološki, živčani i endokrini sistem, stavljajući ga u rang s nekim drugim velikim stresorima.
Akademici na Univerzitetskom koledžu u Londonu promatrali su velike stresne događaje, poput žalosti i razvoda kako bi utvrdili njihovo djelovanje na pojedince mjeren koncentracijama četiri biomarkera u krvi nakon četiri godine.
To je utvrđeno ispitivanjem četiriju biomarkera u krvi – kortizola (hormona koji se proizvodi kao odgovor na stres), C-reaktivnog proteina (CRP), fibrinogena i inzulinu sličnog faktora rasta 1 (IGF-1). Sve su to imunosni faktori povezani s razvojem stresa, razvojem upala i starenjem, dok je IGF-1 povezan i sa starenjem i s dugovječnošću.
Ovi uzroci stresa proizveli su 61 % veću vjerovatnost visokog rizika od poremećaja tjelesnih sistema koji su povezani sa širokim rasponom mentalnih i fizičkih bolesti, od kardiovaskularnih bolesti do depresije i shizofrenije.
Kod sudionika koji nisu imali druge velike stresore, ali su prijavili finansijski pritisak – percepciju da možda nemaju dovoljno finansijskih sredstava za zadovoljenje svojih budućih potreba – postojala je 59 % veća vjerojatnost, četiri godine kasnije, da će pripadati visokorizičnoj skupini.
Nacionalno reprezentativna istraživanja potvrdila su da je finansijski stres povezan s dugoročnim promjenama u ključnim pokazateljima zdravstvenog stanja, poput imunosnog, živčanog i hormonalnog sistema.
“Kad imunološki i neuroendokrini sistem dobro funkcionišu zajedno, homeostaza se održava i zdravlje se čuva. No, hronični stres može poremetiti ovu biološku razmjenu i dovesti do bolesti,” objasnila je glavna autorica istraživanja Odessa S. Hamilton.
“Otkrili smo da je finansijski stres najštetniji za biološko zdravlje iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se to sa sigurnošću utvrdilo. To može biti zato što ovaj oblik stresa može zahvatiti mnoge aspekte našeg života, dovesti do porodičnih sukoba, društvene isključenosti, pa čak i gladi ili beskućništva.”
Proživljavanje stresa tokom dužeg vremenskog razdoblja može poremetiti komunikaciju između imunološkog i neuroendokrinog sistema. To je zato što je odgovor na stres sličan odgovoru na bolest, kako piše Investment News.
Istraživači su također pogledali genetske varijante za koje je prethodno utvrđeno da djeluju na imunološki-neuroendokrini odgovor i otkrili da je povezanost između stresnih životnih okolnosti i pripadnosti visokorizičnoj skupini četiri godine kasnije ostala istinita bez obzira na genetsku predispoziciju.
