Mama je izazvala bijes nakon što je priznala da žali što je usvojila svoju kćerku – jer je nikad nije voljela kao svoju biološku djecu i još uvijek je vidi kao “tuđe dijete”. 

Jedna mama je izazvala pravu pomutnju priznajući da žali što je usvojila svoju kćerku, te da je nikad nije voljela kao svoju biološku djecu.

Podijelila je svoju priču na Redditu, objašnjavajući da je nakon što je dobila sina umjetnom oplodnjom, odlučila posvojiti svoje drugo dijete.

Međutim, priznala je da se nikada nije uspjela povezati sa svojom posvojenom kćerkom, a s vremenom joj je čak i zamjerala, piše Mirror.

Žena je napisala:

“Dakle, prije mnogo godina, prije rođenja mog prvog sina, rečeno mi je da će za mene i mog muža biti teško začeti. Prošli smo kroz umjetnu oplodnju i na kraju sam rodila svog sina.

Nekoliko godina kasnije željeli smo još jedno dijete, ali nismo željeli trošiti vrijeme i novac koje smo potrošili s našim sinom. Pa smo odlučili posvojiti. Posvojili smo prekrasnu djevojčicu čiji su roditelji bili premladi da je sami odgajaju.”

“Toliko sam je voljela i ponašala se prema njoj isto kao prema sinu, ali nikad nisam imala osjećaj da je moja. Često se osjećam kao da čuvam tuđe dijete.

Osjećam se užasno, ali ne mogu si pomoći. Pokušala sam se natjerati da to osjetim, ali jednostavno ne ide. Ona sada ima 15 godina i nikad nisam osjetila povezanost s njom“, dodaje.

Ali, prije četiri godine, žena je otkrila da je zatrudnjela prirodnim putem i da je dobila drugu djevojčicu. To je samo dodatno zategnulo njen odnos s posvojenom kćeri, jer se počela osjećati isključenom iz porodice.

“Bili smo jako iznenađeni, jer se to jednostavno dogodilo prirodno i saznali smo da će biti djevojčica. U toku trudnoće, moji hormoni su podivljali i počela sam mrziti svoju usvojenu kćerku jer sam osjećala da sam samo pričekala, ne bih je trebala imati.

Kad se moja kćerka rodila, sve je bilo u redu. Osjećala sam pravu povezanost kao sa svojim sinom i odmah sam se zbližila”, prisjeća se.

U potrazi za suosjećanjem, priznala je:

“Zvučim užasno, ali njeno usvajanje bila je velika pogreška. Voljela bih da se mogu vratiti u prošlost. Volim je, ali nažalost ne toliko kao svoju biološku djecu.

Mrzim se zbog toga. Obećala sam njenim roditeljima da je neću voljeti drugačije i osjećam se kao da sam sve iznevjerila.”

Na ovo je jedan korisnik Reddita odgovorio:

“Terapija za vas. Ni pod kojim okolnostima nemojte reći svojoj kćerci da je ne volite koliko i svoju biološku djecu, iako je to nešto što nije teško uočiti.

Obratite se njezinoj biološkoj porodici, ako oni su dobri ljudi i provjerite bi li bili zainteresirani provoditi više vremena s njom. Ova djevojka zaslužuje da je ljudi u njenom životu paze i vole. Šta je s vašim mužem? Osjeća li se i on isto?”.

Druga je osoba komentarisala:

“Budući da ste već imali biološko dijete, niste je trebali posvojiti. Čuo sam puno posvojene djece koji govore da su se uvijek osjećali kao da se utrkuju s biološkim djetetom posvojitelja.

Reći ću da barem imate hrabrosti biti iskreni, što je rijetkost među posvojiteljima. Ima li dijete bilo kakvu interakciju sa svojom biološkom porodicom? Možda bi im se mogla vratiti ako bi imala dobar odnos”.

Treća osoba se uključila:

“Stvarno se nadam da tvoja posvojena kćerka ne zna kako se osjećaš. Jeste li potražili stručnu pomoć za sebe kako biste saznali šta se događa i zašto si niste dopustili da se povežete?

Postoji toliko mnogo tehnika koje se mogu iskoristiti za stvaranje te veze. Znam, jer sam koristila neke od njih kad sam se borila da se povežem sa svojom posvojenom kćerkom. Uspjela sam.

Osjećam se tako ljuto u ime tvoje 15-godišnjakinje. Nadam se da ona nikad neće saznati i da si to rekla jer želiš da se stvari promijene.” (Vecernji.hr)