Niko ne govori apsolutnu istinu čitavo vrijeme. Male, bijele, laži svi ponekad znamo koristiti i to je u redu, no laganje s namjerom da se neka važna informacija sakrije potpuno je druga priča.
Tako nepopravljivi lažovi koriste određene fraze i strategije po kojima ih možemo prepoznati.
1. Iskreno/Da ti kažem istinu
Nadamo se da osoba s kojom vodimo razgovor govori istinu, no lažov će često započeti priču s frazom “bit ću iskren(a)” koja služi kao “garancija” za ono što slijedi, a to je zapravo laž. Osobe koje govore istinu neće se osjećati obrambeno te neće ni koristiti ovu frazu.
2. Ja nikad/Ja uvijek
Fiksne riječi poput “nikad” i “uvijek” često se mogu naći u vokabularu nepopravljivih lažova, dok ih ostali ljudi rijetko koriste. Lažov će pokušati takve riječi ubaciti u razgovor kako bi se drugima učinio vjerodostojnijim.
3. Korištenje “oni”, “on/ona”, “mi” više nego “ja”
Do izbjegavanja odgovornosti dolazi kada lažovi nastoje objasniti vlastite postupke te se nadaju da ćete im povjerovati. Oni tada rjeđe koriste ličnu zamjenicu “ja”. Također, u takvim slučajevima rjeđe koriste riječi koje su iznimke poput “ali” ili “osim” te češće riječi koje sadrže negativne emocionalne konotacije kao što su “mržnja”, “tuga” ili “ljutnja”.
4. Poricanje, opravdavanje i kratki odgovori
Kada ih se pita za njihovu priču, lažovi će automatski poreći da su išta skrivili, čak ako ih se još nije ni optužilo. Pokušat će i objasniti zašto su se ponašali na određen način iako ih niko to nije tražio. Ovakvo ponašanje proizlazi iz toga što osjećaju krivnju te se žele opravdati.
Također, lažovi će odgovarati s kratkim rečenicama koje ne daju potpun odgovor jer ne žele otkriti šta se stvarno dogodilo.
5. Previše detalja
Lažovi moraju zapamtiti detalje svoje lažne priče kako ne bi bili uhvaćeni u laži. Upravo zato će često opisivati previše detalja kako bi se njihova priča činila što realističnijom te kako bi zametnuli svoje tragove. Međutim, ljudi koji govore istinu ne pretjeruju s detaljima.
Pripazite i na neverbalne znakove koji mogu otkriti da neko laže. Riječ je o čestom dodirivanju lica, noktiju, kovitlanju kose, grebanju kože i održavanju neprekidnog pogleda, odnosno kontakta dok govore. Isto tako, nervozno i često se kreću te vrpolje, a stopala im znaju biti usmjerena prema vratima ili što dalje od osobe s kojom razgovaraju, piše zadovoljna.hr
