Iako se često govori o padu nataliteta u našoj državi, rijetko se govori o jednom od većih uzroka takvog stanja.

Riječ je o narušavanju radničkih prava žena koje odluče biti majke. Bez obzira na zakonske regulative koje bi trebalo da osiguraju njihovu zaštitu, sve češće smo svjedoci situacija da trudnoća znači otkaz ili neproduženje ugovora. Igra je to poslodavaca koja se rijetko prijavljuje, ne sankcioniše, a postaje naša svakodnevica.

Kada je Majda Đulović tadašnje poslodavce obavijestila da je u drugom stanju, prvenstveno joj je rečeno da se za svoju poziciju ne brine i da će njen ugovor biti produžen. U šestom mjesecu trudnoće javili su joj da je potpisan novi aneks ugovora koji podrazumijeva prestanak radnog odnosa. Razlog je bila isključivo trudnoća, jer joj je rečeno da je, nakon što sve prođe, ponovo mogu zaposliti, ali da zaposlenje zasad gubi.

„'Ti si pouzdan i vrijedan radnik. Kada to sve prođe, naša su ti vrata otvorena.’ To mi je bilo poražavajuće“, priča ona za Federalnu televiziju.

Tako je, tokom trudnoće, kada joj je najviše bila potrebna podrška, Majda ostala bez prihoda. Iako po Zakonu o radu poslodavac može ne produžiti ugovor na određeno, a da ne snosi sankcije, svima je jasno da ugovor ne produžuju zato što žena nije dobra uposlenica, nego zato što je u drugom stanju.

„Bilo mi je strašno. Ponižena sam bila, prvo kao osoba, drugo kao radnik jer sam se zaista trudila – znaju moje bivše kolege – da to bude mjesto mog narednog pripadanja. I nevjerovatno je da je nekome to izgovor da vam ne produži ugovor, da ostanete bez posla“, ističe Majda.

Ugovori na određeno od po nekoliko mjeseci koji se moraju produživati taktika su većine poslodavaca u Bosni i Hercegovini, smatra struka. Tako izbjegavaju da snose sankcije, a čak i ako daju ugovor na neodređeno, lakše im je platiti kazne za kršenje zakona koje su relativno male, u Federaciji do tri hiljade maraka, nego doprinose tokom trudnoće i porodiljskog.

„Često je pravo na porodiljsko odsustvo onemogućeno jer poslodavac prekida radni odnos ili, jednostavno, ne produži ugovor o radu koji je bio zaključen na određeno. Zato kažemo da su prava na trudnoću i materinstvo najmanje poželjna prava za poslodavce – što je, naravno, kršenje osnovnih radnih prava“, naglašava Saša Leskovac, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost spolova BiH.

Osim toga, poslodavci manipulišu otkazima i zbog porodiljskih naknada. To je sve prisutniji problem koji nadležni organi posebno trebaju istražiti, kažu naši sagovornici.

“U pojedinim slučajevima se namjerno daje otkaz. Žena dolazi na biro, dobiva 1.000 KM, nakon isteka tog vremenskog perioda ponovo se vraća na posao, čime poslodavac sebe oslobađa plaćanja bilo kakvih dadžbina”, objašnjava pravnik Boris Krešić.

Žene u Bosni i Hercegovini s diskriminacijom se susreću već pri traženju posla. Prema istraživanju koje je provela Agencija za ravnopravnost spolova, od pet stotina uzoraka, trećina žena je na razgovoru za posao morala odgovarati na pitanja o bračnom stanju, planovima o potomstvu i broju djece.

“To znači da je u slučaju trećine žena iz uzorka postojala namjera poslodavca da ih diskriminiše po tim osnovama”, ističe Leskovac.

“Apsolutno je pogrešno postavljati takva pitanja i trebalo bi prijaviti inspekciji ukoliko vam se postavljaju takva pitanja jer se tada poslodavac, odnosno, pravno lice može kazniti novčanom kaznom”, poručuje Krešić.

Zbog toga je važno da žene znaju svoja prava i reaguju na njihovo narušavanje. Veće kazne za poslodavce mogle bi biti jedno od rješenja, ali, prije svega, treba raditi na promjeni svijesti i primjeni postojećnih zakona koji u teoriji štite ženu. Žene ne bi trebale kalkulisati svoju odluku da budu majke zbog straha od otkaza, nego bi poslodavci, bez manipulisanja i diskriminacije, trebali izvršavati svoje obaveze. (Azra Delmanović Avdić | Dnevnik 2)