Četvrtak, 23. Septembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Gičević: Kako se hranimo važno za zdravlje ljudi ali i očuvanje planete

Preuzmite sliku

Prema nedavnim globalnim izvještajima neadekvatna ishrana vodeći je faktor rizika za nastanak niza bolesti, te se pozicionirala na prvo mjesto, ispred pušenja, alkoholozma, narkomanije i spolno prenosivih bolesti. U visokorizične faktore također spada i stres, te dugotrajno sjedenje koje se “spaja” sa ishranom.

Doktorica nutricionističkih nauka Selma Gičević u razgovoru za Fenu naglašava da su brojni uticaji ishrane na zdravlje. U djetinjstvu, na primjer, nedovoljan unos ključnih nutrijenata (npr. željeza, vitamina A, D, omega 3 masnih kiselina, kalcija, proteina) dovodi do brojnih problema, među kojima prednjače nepravilan rast i razvoj, slabije kognitivne sposobnosti i osjetljivost na infekcije. Unos folata i folne kiseline u trudnoći je neophodan za pravilan razvoj ploda i prevenciju spine bifide (poremećeno zatvaranje kralježničnog kanala).

S druge strane, u razvijenim zemljama, kao i u našoj zemlji, pretjeran unos hrane, zasićenih i trans masti, soli, šećera i rafiniranih ugljikohidrata dovodi do gojaznosti i pojave dijabetesa već u djetinjstvu, a rizik od tih bolesti, kao i kardiovaskularnih oboljenja i nekih oblika raka (npr. dojke, debelog crijeva) raste sa starenjem, što narušava kvalitet života i utiče na skraćenje životnog vijeka.

Gičević ističe da se na zapadu za “zdravu ishranu” mora izdvojiti mnogo novaca, dok u BiH taj problem još uvijek nije toliko snažno izraženm što ne znači, kako je navela, da ne idemo u tom pravcu.

– Kao zemlja u tranziciji, pored ekonomske, mi prolazimo i kroz epidemiološku i nutricionu tranziciju. Još uvijek imamo mnogo kontakta sa obradivim površinama, mnogi ljudi još uvijek proizvode svoju hranu i mogu doći do sezonskog voća i povrća, mesa ribe i peradi, mahunarki, te piju vodu kao glavno piće – podvukla je.

Gičević je uime Federalnog zavoda za statistiku u protekle dvije godine vodila razvoj i provedbu istraživanja o temi prehrambenih navika odrasle populacije u FBiH, u okviru partnerskog projekta Zavoda sa Univerzitetom Harvard. Zavod je razvio održiv model praćenja populacione ishrane koji može poslužiti kao model dobre prakse i za druge zemlje u regionu i svijetu u kojima radi nedostatka ljudskih i finansijskih resursa ne postoje ovi podaci neophodni za planiranje politika i programa za prevenciju i suzbijanje bolesti izazvanih neadekvatnom ishranom.

Istraživanje je, između ostalog, analiziralo i uticaj socioekonomskih indikatora na kvalitet prehrambenih navika odrasle populacije u FBiH.

– Našli smo da ispitanici koji žive u domaćinstvima sa manjim primanjima imaju nešto viši Indeks kvalitete ishrane (to je set indikatora koje je razvio Univerzitet Harvard) nego oni koji žive u domaćinstvima sa većim primanjima. Također smo našli da oni koji žive na jugu zemlje imaju nešto manji Indeks kvalitete ishrane nego oni iz sjevernih i centralnih dijelova FBiH. Ovaj fenomen prisutan je u mnogim zemljama u razvoju i tranziciji, jer kako se porodice bogate, dobijaju veću mogućnost da kupe sve one nezdrave namirnice, dok oni siromašniji jedu manje procesirane hrane i više sirovih namirnica. Iako razlike nisu velike, ipak je odnos kvalitete ishrane drugačiji nego npr. u Americi, gdje je vrlo jasno izražena povezanost između socioekonomskog statusa i kvalitete ishrane – ocijenila je Selma Gičević.

Naglašava da su pojavu da se manje voća i povrća jede npr. u Hercegovini nego u Bosni potvrdile i prethodne ankete o potrošnji domaćinstava u BiH.

– Potencijalno objašnjenje za to je da proizvođači hrane većinu prinosa prodaju, u želji da kupe i konzumiraju ono što im nije svakodnevno dostupno, i tu dolazi do svojevrsne inverzije, pa oni najbliži moru jedu više mesa i mesnih masnoća, suprotno očekivanjima da će koristiti maslinovo ulje i jesti ponajviše ribu. Bogaćenje donosi mnogo dobroga, ali i lošega. Bogaćenje i promjene u životnoj sredini uvijek prvo donesu povećanu konzumaciju nezdrave hrane, da bi se stabilizacija i povratak zdravim namirnicama desio tek kasnije, nakon što dođe do osvještenja – kaže Gičević.

Tada je, smatra, često već kasno, jer nakon decenija konzumiranja trans masti, rafiniranih ugljikohidrata, pretjerano slanih i slatkih namirnica, i zaobilaženjem voća, povrća, grahorica, ribe, orašastih plodova, zdravih ulja i cjelovitih žitarica dolazi do razvoja hroničnih stanja i bolesti koje nas onda natjeraju da mijenjamo navike “po stare dane”.

U studiji o ishrani primijećeno je da se unosi velika količina bijelog hljeba i proizvoda od bijelog brašna. Ovdje se radi o navikama i preferencijama, ali i o cijeni.

– Proizvodi od crnog brašna su svakako skuplji. Međutim, u okviru iste cijene, možemo odlučiti da ćemo jesti manje bijelog hljeba i peciva, i dio zamijeniti npr. kuhanim prosom, heljdom ili ječmom i proizvodima od njihovog brašna, učinili smo veliki korak za svoje zdravlje – navela je.

Gičević podvlači da način na koji se hranimo nije važan samo za zdravlje ljudi već i planete, tzv. “održiva ishrana” relativno je nov termin koji podrazumijeva to da način na koji se hranimo treba biti zdrav ne samo za nas nego i za očuvanje okoliša, uzimajući pri tom u obzir i lokalnu kulturu i običaje.

– Svjetska populacija velikom brzinom raste i predviđa se da će do 2050. na Planeti živjeti deset milijardi ljudi. Prema analizama naučnika koji se bave zaštitom okoliša, najveći kontributori proizvodnji stakleničkih gasova koji doprinose zagrijavanju su prije svega govedina, mlijeko i mliječni proizvodi, zatim janjetina, nešto manje svinjetina, a znatno manje od toga riba i perad – istakla je.

Ishrana koja se bazira na biljnim izvorima, smatra Gičević, znatno je manje štetna po zdravlje planete.

– U analizama naučnici ne uzimaju u obzir samo stakleničke gasove, već i uništavanje šuma radi povećanja obradive površine za sijanje kukuruza koji je glavna hrana za goveda, zatim upotrebu goriva za transport i skladištenje hrane, te korištenje vode u uzgoju – ustvrdila je.

Dobra vijest je to da su neki od zdravih načina ishrane, među kojima su mediteranska, skandinavska i japanska istovremeno dobri i za ljude i za planetu. Univerzitet Harvard razvio je i Indeks kvalitete ishrane, a čije je dalje testiranje i rafiniranje upravo u toku na više kontinenata, a koji treba biti jednostavna i potencijalno globalna mjera kvalitete ishrane.

Poznati naučni žurnal The Lancet je nedavno objavio dugoočekivani izvještaj EAT-Lancet Komisije o budućnosti ishrane.

– Izvještaj ističe potrebu smanjivanja količine konzumacije crvenog mesa na 0-50 g dnevno! Možete zamisliti kako je oštro reagirala industrija mesa na ovakav savjet – navela je ona.

Govoreći o važnosti jačanja naučno-istraživačkog rada u oblasti promocije zdravlja u BiH, Selma Gičević kaže da BiH ima veliku šansu za razvoj naučno-istraživačkih kapaciteta ne samo u oblasti zdravstva nego svih disciplina koje se bave pitanjem ljudskog razvoja povezivanjem sa svijetom kroz akademsku dijasporu i bh. stručnjake i naučnike koji na određeno vrijeme odu u inozemstvo.

– Ova naučna mreža može doprinijeti da kolege u BiH sarađuju sa istraživačima iz čitavog svijeta, da zajedno prijavljujemo projekte za međunarodne fondove i zajedno objavljujemo radove u vodećim međunarodnim žurnalima. Rado bih sa naučnicima koji rade u BiH i akademskom dijasporom pokrenula ozbiljne razgovore za uspostavljanje jednog multidisciplinarnog istraživačkog centra u BiH. Bilo bi izvrsno da takav centar ima svojevrsnu autonomiju, ali i da se formalno uklopi u rad bilo Akademije nauka i umjetnosti BiH ili UNSA – podvukla je doktorica nutricionističkih nauka Selma Gičević u razgovoru za Fenu.

Selma Gičević doktorirala je kao stipendista Univerziteta Harvard na Odsjeku nutricionizma Harvard T.H. Chan škole javnog zdravstva Univerziteta Harvard (Boston, SAD) pod mentorstvom globalno najuticajnijeg naučnika u oblasti nutricione epidemiologije, profesora Waltera Willetta, o temi “Mjerenje kvalitete ishrane i razvoj samoodrživih sistema za praćenje populacijske ishrane”.

Trenutno kao postdoktoralni naučnik-istraživač (IMMANA Postdoctoral Fellow) vodi projekt na tri kontinenta (Bosna i Hercegovina, Tanzanija, SAD) te je uključena kao suistraživač na velikom projektu koji vodi Univerzitet Harvard, a ima za cilj da razviju i testiraju nove instrumente za praćenje kvalitete populacione ishrane. Ovi instrumenti uzimaju u obzir ne samo uticaj načina na koji se hranimo na zdravlje ljudi, već i na zdravlje i budućnost naše Planete. Brojni su načini primjene takvih instrumenata, npr. za praćenje npr. UN održivih ciljeva razvoja, konkretno Cilja 2 koji se odnosi na uhranjenost žena i djece, a u kom trenutno ne postoje adekvatni alati za monitoring, kao i za potrebe Svjetske zdravstvene organizacije koja traga za adekvatnim instrumentima za monitoring nad ishranom djece.

Naučni radovi su joj objavljeni i prihvaćeni u publikacijama: International Journal of Public Health (izdavač Springer), The Bulletin of the World Health Organization (Svjetska zdravstvena organizacija), Public Health Nutrition (Cambridge University Press), Obesity Reviews (American Journal of Public Health i BMC Public Health). (Fena)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje