Nedostatak posla i manjak izazova su glavni razlozi što mnogi stručnjaci rade od kuće za brojne svjetske kompanije.

Neumoljiva statistika pokazuje da prosječna stopa nezaposlenosti u zemljama Zapadnog Balkana iznosi blizu 27 posto. Od bivših jugoslavenskih republika, Bosna i Hercegovina je najgore prošla sa zapanjujućih 44 posto, dok se Crna Gora “izvukla” sa petnaestak posto nezaposlenosti stanovništva.

U Evropskoj uniji, koju također nije zaobišla ekonomska kriza, 10,8 posto radno sposobnog stanovništva je nezaposleno.

Dovoljno je reći da je broj nezaposlenih u regiji veći od ukupnog broja stanovništva Crne Gore, odnosno moguće je osnovati čitavu jednu državu nezaposlenih.

Upravo ti crni podaci o nedostatku poslova, ili nerijetko, loše plaćenih poslova, sa uvjetima rada koji već dugo nisu viđeni u civiliziranoj Evropi, razlog su što sve više Balkanaca, prije svega onih ispod 35 godina, idu trbuhom za kruhom u razne Njemačke, Švedske, Amerike, Saudijske Arabije i brojne druge zemlje.

Moguće rješenje egzistencijalnih problema nalaze i u freelancingu, odnosno u formi slobodnih stručnjaka.

Ideje i ekspertize

Brojna su područja u kojim mladi stručnjaci iz stolica svojih domova mogu prodati svoje ideje i ekspertize na zapadnim tržištima, što je i razlog da se sve više arhitekata, dizajnera, programera… okreće toj vrsti života.

Mirza Sadović je iskusio obje strane medalje – radio je kao freelancer, ali imao i stalna radna mjesta.

“U 15 godina radnog iskustva sam se primarno bavio grafičkim i web dizajnom, pri čemu u zadnjih nekoliko godina specijaliziram dizajn korisničkih sučelja i tzv. user experience dizajn. Trenutno sam fulltime konsultant u dizajnu društvene mreže za doktore za firmu iz Bostona”, rekao je Sadović.

Prema njegovim riječima, “freelance je zgodan, jer dozvoljava dosta veća primanja za projekte, dok stalno radno mjesto ima sigurnost i stabilnost”.

Kenan Salihbegović, evangelist sarajevskog HUB387, mjesta koje okuplja male IT kompanije i slobodne stručnjake iz tog sektora, kazao je da, prema njegovim iskustvima, postoji više faktora zbog kojih se ljudi okreću freelancingu.

“Sloboda rada, odnosno određivanja vlastitog radnog vremena i vlastite sudbine, bitan je razlog za takav korak. To zvuči kao da bježe od posla – naprotiv, freelanceri uglavnom rade više nego što bi radili u klasičnim firmama. Također, na ovaj način zarađuju mnogo više”, ocijenio je Salihbegović.

Ta sloboda je bitna i Sadoviću: “Ljepota freelance dizajn posla jeste što se može raditi kada god, gdje god. Mogu rasporediti dan i aktivnosti kako želim. To, naravno, zahtijeva disciplinu u radu koja zna iznenaditi mnoge koji se upuste u ovaj tip poslovanja. Trenutno radim većinski iz Nest71 coworking prostora u okviru HUB387″.

Široka ponuda

I dok “neslobodnim” stručnjacima koji imaju posao radne zadatke daju nadređeni, bez mogućnosti izbora, ili se stručnjaci prijavljuju na razne tendere koji su nerijetko “namješteni”, tako da poslove dobijaju podobni po stranačkoj, porodičnoj, prijateljskoj ili klasičnoj koruptivnoj liniji, freelanceri su uglavnom pošteđeni toga. Postoje brojni specijalizirani web portali i forumi na kojima se objavljuju oglasi za određene branše, a važan faktor su i prethodni poslodavci i njihova dobra riječ.

Sadović kaže da poslove uglavnom dobija po preporukama ili samoinicijativnom obraćanju na događajima koji se ”vrte” oko njegove struke. “U svojoj karijeri sam uspio sklopiti mnogo divnih i produktivnih poznanstava s ljudima koji me često kontaktiraju za dizajn i consulting”, rekao je on.

Iako zvuči kao da je riječ o vukovima samotnjacima, praksa pokazuje da freelanceri često znaju zajedno nastupiti kada je riječ o većim, zahtjevnijim poduhvatima.

Prednost freelancera je ta što svako od njih predstavlja stručnjaka u određenoj oblasti, što im ovisno o ponuđenim projektima dozvoljava da sa drugim kolegama formiraju fleksibilan sistem te zajedno nastupe na vanjskih tržištima, kazao je Salihbegović.

“Ovdje u HUB-u se okupljaju stručnjaci raznih profila, tako da se često desi da se okupe ljudi koji odavde rade, da razmjenjuju ideje i da dogovaraju zajedničko djelovanje. Na neki način, mi smo one stop shop, tako da strani poslodavci znaju da na ovom mjestu mogu naći sve što im treba za određeni zadatak”.

Pored toga, domaće i strane kompanije povremeno imaju potrebu za usko specijalizirane stručnjake, za koje bi im bilo neisplativo da ih drže na stalnom platnom spisku. “Postoje oblasti koje zna raditi samo četiri ili pet ljudi u ovoj regiji, a svi oni su freelanceri”, rekao je Salihbegović. Takvi stručnjaci su u gotovo svim bazama konsultantskih kompanija, koje ih angažiraju za određene projekte.

Ipak, postavlja se pitanje zašto bi uopće stranci dolazili na Balkan da traže slobodne stručnjake, kada za manje novca mogu dobiti uposlenike iz Azije ili Afrike.

Salihbegović kaže da je jedan od glavnih razloga za potražnjom stručnjaka iz regije kultura, odnosno jezik.

“To su ogromne barijere u Indiji, to razumijevanje zapadnog načina razmišljanja u Indiji, taj kreativni proces. Pričao sam sa čovjekom iz Amerike koji dosta outsourca u Indiju i sad outsourca u Bosnu i Hercegovinu. Kada je slao projekte u Indiju, njima je morao napraviti ogroman niz sa tačnim specifikacijama svega što treba da se uradi, kako treba da uradi. Kako je sam rekao, morao je uraditi 30 posto posla, oni bi samo to trebali da iskodiraju. I onda to ne urade kako treba”.

S Balkancima nije imao takvih problema, rekao je Salihbegović. “Dovoljno je predstaviti problem, a naši ljudi vrlo inovativno nađu rješenje za to, koji tu iznenade jako mnogo ljudi. Oni razmišljaju van te kutije koju imaju Indijci. Naši ljudi imaju kreativna, efikasna i efektivna rješenja”.

“Postoji taj predikament da smo mi jeftina radna snaga, ali nismo. Nije to naša prednost kad uporedimo satnice Indije i satnice Bosne, mi nismo konkurentni. Kad mi želimo da napravimo nešto kvalitetno, kad ljudi žele da urade nešto za kratak rok i da se pouzdaju u ljude da mogu to uraditi, sa tog aspekta smo vrlo jaki i vrlo priznati u svijetu”… Više na balkans.aljazeera.net