Nakon više godina ponovno radi tuzlanska tvornica Dita. To ne bi bilo toliko zanimljivo da radnici godinama nisu primili platu, ali su uprkos tome sami pokrenuli mašine.

Šta su napravili, u Tuzli je provjerio Stefan Goranović, novinar Al Jazeere.

Današnja slika iz proizvodnih pogona Dite podsjeća na sretnija vremena u Tuzli, onda kada je grad bio industrijski gigant bivše Jugoslavije.

Godinama bez plate, ali uz dobru volju, radnici su uključili mašine i prvi put od 2012. počeli da izbacuju poznata sredstva za higijenu.

Samira Dedić, radnica tuzlanske Dite, kazala je: “Osjećam se prelijepo, preporođeno. Bilo je teško povjerovati da ću ponovo doći, ponovo raditi ovdje. Veliki sam optimista i nadam se da ćemo opstati i dalje i da radimo, jer ova fabrika treba da radi.”

“Od Vlade smo očekivali puno toga, međutim, moramo se osloniti na sebe”, poručio je njen kolega Mevludin Kovačević.

Kao većina tuzlanske industrije, Dita je privatizirana. Kroz kredite i sumnjivo poslovanje, novac se izvlačio do propasti prije nekoliko godina. Od tada, rijetko je ko ulazio u proizvodne pogone.

U trenutku očaja, zaposleni u Diti bili su među radnicima propalih tuzlanskih preduzeća koji su pješke krenuli ka hrvatskoj granici da traže azil.

Gužva u hali

Ali, sada u gužvi u hali, osjeća se nada radnika kojima su nedavno vraćene zaplijenjene zalihe proizvoda i automobili.

“Neki od najpoznatijih Ditinih brendova su spremni, a radnici nam kažu kako se do sada javio veliki broj kupaca koji je zainteresovan za ovakve proizvode. Cilj je da se do 30. juna, kada zasjedaju povjerioci Dite, pokaže da ova fabrika može sama da opstane”, javlja Goranović.

Od nekadašnjih 360 radnika, pred odlazak u stečaj bilo ih je 94, kaže radnica Dite, Emina Busuladžić. Sada je angažirano 27. Planiraju desetostruko manji asortiman, najkvalitetnije Ditine proizvode.

Ona je kazala: “Skupština bira vijeće povjerilaca, a vijeće povjerilaca odlučuje o sudbini Dite. Znači, ono čitavo vrijeme što sam ja tražila, to je bilo pokretanje Dite, proizvodnje, a što sam tražila pokretanje proizvodnje. Pa mi smo ovu fabriku sačuvali da bi sutra rekli, evo je, tu je, evo, pogledajte, to je ta, moja fabrika, koju smo mi sačuvali i mi tražimo da je pokrenemo.”

Bilo je prijedloga da Tuzlanski kanton preuzme fabriku, ali od toga se odustalo. Čini se da će pomoć kantonalnih vlasti biti posredna.

“Što se tiče Vlade, mi smo već obavili razgovore sa određenim našim trgovinskim lancima, koje smo zamolili da proizvode Dite stave na police i na taj način pomognemo Diti”, kazao je premijer Tuzlanskog kantona, Bego Gutić.

Dita je u stečaju, a dug se procjenjuje na 20 miliona eura. Radnici godinama nemaju ni plate ni doprinose. Ako se proizvodnja nastavi, ostat će bez sirovina, koje sa blokiranim računom ne mogu da nabavljaju. Još jedan izazov za radnike. (Al Jazeera)