Četvrtak, 8. Decembar 2016.
Preuzmite sliku

Izborila se za slobodu čovjeka koji joj je prije 26 godina pucao u glavu

Posljednji put kad se Ian Manuel našao licem u lice sa Debbie Baigrie, je bilo kad je upucao tokom pljačke na Floridi, raznijevši joj dio vilice. Dvadeset i šest godina kasnije, oni su se ponovo sreli, na parkingu benzinske stanice na Floridi, samo nekoliko sati nakon što je Ian pušten iz zatvora.

Slobodan po prvi put, nakon 26 godina, Manuel kaže da je prva osoba koju je želio da vidi Debbie, žena koju je umalo ubio.

– Morao sam da uradim nešto o čemu godinama sanjam. Da je poljubim u mjesto gdje je pogodio moj metak – rekao je Ian.

Veče zločina

Jedne julske večeri Ian je “visio” sa grupom starijih drugara kad su sreli Debbie koja se vraćala kući. Ona je tada po prvi put izašla sa prijateljicama, otkako je rodila svoje drugo dijete.

Manuel joj je uperio pištolj u glavu i rekao joj da mu da sve vrijedno što ima kod sebe. Tada je uslijedilo pucanje i jedan metak je pogodio Debbie u vilicu.

Debbie je dio vilice bio razoren, zubi su joj poispadali, a jezik je bio pocijepan.

Nekoliko dana kasnije Ian je uhapšen i priznao je da je ranio Debbie. S obziorm na to da je imao svega 13 godina i već ranija hapšenja, sudija ga je osudio na doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja, rekavši kako će on biti primjer drugima.

Poziv koji je promijenio sve

Ian je ubrzo pozvao Debbie iz zatvor kako bi joj se izvinio i poželio sretan Božić.

Za Debbie, koja je tada bila na desetoj operaciji rekonstrukcije vilice, poziv je bio potpuno iznenađenje.

– Bila sam i dalje potrešena zbog napada, ali ipak, on je bio samo dječak i pozvao je da se izvini. Bilo mi je neobično da mlada osoba koja je skrivila nešto, tako reaguje i pozove me – ispričala je Debbie.

Nakon prvog poziva, stigla su uskoro i pisma. Njih dvoje su počeli da se dopisuju. Ian je kasnije prebačen u drugi zatvor, odakle je slao Debbie pisma opisujući iskustvo iza rešetaka.

– Bila sam impresionirana njegovim pričama i tome koliko je bistro dijete. Mislila sam da mu treba pružiti šansu za novi život, jer se on iskreno pokajao – rekla je Debbie.

  • Pošto zakon ne dozvoljava da se licem u lice vide osuđenik i žrtva, njih dvoje su komunicirali preko pisama, a Debbie mu je pružala podršku i vjerovala da će moći nešto da učini kako bi bio ponovo na slobodi.

    Mnogo njenih prijatelja nije razumjelo njenu empatiju prema Ianu. Ljudi su joj govorili da je u zabludi i da ima Stokholmski sindrom.

    Borba za Ianovu slobodu

    Debbie je željela da ga podrži jer je bio još uvijek mlad i nestabilan i znala je kako bi zatvor mogao da utiče na njega. Manuel je proveo i jedno vrijeme u samici dok je još imao 13 godina što je znatno uticalo na negovo mentalno zdravlje.

    U 2010. godini Vrhovni sud je odbacio doživotnu kaznu za maloljetnike i Debbi je tad počela da se bori za njegovo puštanje iz zatvora.

    Ianova doživotna kazna je na kraju odbačena i on je sada kao 39-godišnjak, oslobođen.

    Nakon izlasaka iz zatvora, trebalo je da ode u Alabamu gdje postoji program za bivše zatvorenike koji su osuđeni još dok su bili maloljetni, da se uklope u društvo i pomogne im se da pronađu posao i krenu da žive normalnim životom.

    Ali, prije toga, on je želio da vidi Debbie, ženu koju je ranio, ali koja se svim silama borila da on bude slobodan i počne nov život.

    – Nisam imao osjećaj da grlim stranca. Ona je moj anđeo čuvar i moja druga majka – rekao je Ian. (blic.rs)