„Kada je voda počela da potapa Zabrežje, te večeri djever je pustio svog lovačkog psa, došao kod nas i pustio našu Donu. Samo da ne ostane vezana, pa šta joj Bog da… Prije neki dan on je došao ovde u Boljevce i ja mu kažem da je Dona ovde, a on mi ne vjeruje. Istina, teško je povjerovati da je moja Dona, ko će ga znati kako, sama došla iz Zabrežja u Boljevce, a kamoli da je prešla Savu… Velika je vjerovatnoća da je čak i preplivala rijeku!“ – započinje priču Divna Ćebzan Ilić čiji je pas došao u Boljevce, u potrazi za vlasnicima koji su evakuisani iz poplavljenog Zabrežja, piše portal Životinje.rs.

Dona, sedmogodišnja mešanka staforda nikada nije izašla iz Zabrežja, sela pored Obrenovca, odakle su njeni vlasnici Divna Ćebzan Ilić i njena kćerka Tanja.

Majka i kćerka su prve noći, kada je voda ušla u Obrenovac pobjegle iz kuće i helikopterom prevezene prvo za Barič, pa autobusom do prihvatilišta u Železniku. Odatle ih odvoze na Bežanijsku kosu, nakon čega odlaze u selo Boljevci, kod rođaka. Logički posmatrano, pas nikako nije mogao da ih prati!

U dvorištu, u boksu ostala je Dona, porodični pas, a Divnin djever dobio je zaduženje da je hrani i pusti ako voda počne da plavi.

– Rekle smo mu da je odveže, pa nek se sama spasi, jer nam nisu dali da je unesemo u helikopter. On je to učinio i rekao nam da je od tada nije više vidio.

Samo nekoliko dana kasnije majka i kćerka su krenule da prošetaju po selu, i sjele na autobusko stajalište da malo odmore. Umorne i tužne ugledale su prizor koji će ih pratiti celog života…

– Prišla nam je Dona! Ja kažem kćerki, Tanja, ovo je naša Dona, a ona mi kaže – Šta ti je ženo, Dona je u Zabrežju! Ma, znam joj ja ono njeno klempavo, polomljeno uho, sigurno je ona! Nije čipovana, ali nema sumnje, to je moja Dona! Kako sam je pozvala, ona je prišla i počela da se mazi… Nismo vjerovale svojim očima! – priča gospođa Divna. – Ne znamo kako je došla, ali se ipak najviše pitamo zašto je baš u Boljevce došla?

Da pojasnimo, sela Zabrežje i Boljevac, nalaze se sa različitih obala rijeke Save, kao što je to prikazano na mapi.

– Postoji mogućnost da je djever nju pustio i da ona nije htjela da ide tamo gde je poplavljeno, nego je krenula ka obali. Moguće je da je ušla u vodu, Sava je brza, i u nekom trenutku Dona je doplivala do Boljevaca. Možda je Sava nešto nosila, pa se Dona na to popela. Takođe, može biti da je neko čamcem dovezao ovde, ali kako baš u Boljevce da je ostavi kad niko nije znao da smo ovdje? Kojim se čudom ona izvukla baš ovde, niko ne zna… Sinoć joj pipam šapice, a ona trza, pa mislim da je bole od plivanja… – priča gospođa Divna sa nevjericom i ne prestaje da mazi svoju mjezimicu.

Još je nevjerovatnije da je pas koji nikada nije puštan sa povodca tokom šetnje i nije lutao, uspio sam da pređe veliku razdaljinu…

– Sve vrijeme pričamo o tome šta li nam je sa Donom, ali niko nije očekivao da će ona sama da nas nađe! Uznemirena je, moraću mnogo da je mazim da se oporavi… – kaže kćerka Tanja.

Inače, Dona je pas koji je prije samo 6 mjeseci preživio veliku traumu.

– Moj pokojni muž i ona bili su nerazdvojni. On je pored njene kućice napravio sebi radionicu i zajedno su provodili svaki dan. On je prije 6 mjeseci umro i ona je od tada počela da tuguje. Svi je mi gledamo i pazimo, ali joj on opet nedostaje… Njih dvoje su se baš voljeli! – kaže drhtavim glasom gospođa Divna i dodaje – Njega više nema, a onda smo joj odjednom i svi mi nestali, ko zna kako je sve to podnijela.

Niko ne zna kako je Dona stigla čak iz Zabrežja, preko nadošle Save u Boljevce, ali ono što sve raduje je da je opet sa najdražima, piše portal Životnije.rs.