Stil napada mu je možda primitivan, ali daje rezultate.

Neustrašiv i prgav, australijski mrav-buldog dugačak 25 milimetara koristi svoj oštar vid i otrovne ubode da bi otkrio i ulovio nimalo bezazlen plijen. Za mjesec dana koliko je posmatrao crvene buldoge (Myrmecia gulosa), entomolog Robert Taylor otkrio je da ovi usamljeni grabljivci često vrebaju u zasjedi u blizini cvjetova da bi zaskočili pčele, a ponekad uspijevaju da ih zgrabe još u vazduhu, prenosi nationalgeographic.rs.

Zamislite osu sa otkinutim krilima i imaćete dobru predstavu o mravu-buldogu. Sličnost nije slučajna: vjeruje se da su mravi evoluirali upravo od predaka nalik na ose. Buldozi su se oduvijek smatrali jednom od najstarijih vrsta mrava. Međutim, neka novija istraživanja pokazuju da su se buldozi pojavili prije ne više od 100 miliona godina, kad i ostale vrste mrave koje su se razvile uporedo sa pojavom biljaka cvjetnica. Oni su oličenje anatomije i ponašanja koje stručnjaci smatraju arhetipskim za pretka svih mrava: veliko tijelo, duge noge, oštar vid, otrovan ubod i relativno usamljeničke navike.

Iako uzorci fosila pokazuju da su mravi-buldozi nekada bili rasprostranjeni širom svijeta, danas ih ima samo u Australiji. Stručnjak za ove insekte, Bob Taylor, otišao je u šumu eukaliptusa u blizini Nore, grada južno od Sidneya, u potragu za crvenim mravima-buldozima, koji se gnijezde u tamošnjem pješčanom tlu. Našao ih kako napadaju pčele i druge vrste mrava, naročito mrave-graditelje. To je opasan plijen, jer “napredniji” mravi kao što su graditelji mogu brzo da pozovu u pomoć svoje sunarodnike iz mravinjaka tako što im šalju hemijske signale. Buldozi nemaju takve sposobnosti.

Međutim, uz pomoć svog superiornog vida, lovac buldog može da goni mrava-graditelja, da mu skoči na leđa i probode ga prije nego što zbunjena žrtva uopšte dobije priliku za kontranapad. Možda jeste primitivno, ali daje razultate… (Tuzlanski.ba)