Novoobjavljeni naučni članci o ljudskom pretku, nedavno otkrivenom široj javnosti, a kome su naučnici dali ime Homo naledi, ukazuje na to da je riječ o svestranoj vrsti, koja se kretala po zemlji, ali i vješto pentrala po drveću. Naučnici su se ovoga puta koncentrisali šake i stopala Homo naledija, čiji su ostaci pronađeni u jednoj pećini u Južnoj Africi.
Njegova stopala ukazuju na to da je hodao po tlu, dok su mu prsti šake bili zakrivljeni kako bi mogao da se hvata i drži za grane. Međutim, njegove šake otkrivaju još nešto: nivo modernosti kakav je zaista svojstven samo pripadnicima novijih vrsta roda Homo, kao što su današnji ljudi i naši izumrli rođaci neandertalci.
Građa naših kostiju i mišića omogućava nam da obavljamo veoma precizan rad rukama. Na primjer, možemo da sastavimo palac i mali prst, što je za čovekolike majmune s kratkim palcem znatno teži zadatak. Zbog toga smo, kao ljudi, toliko uspješni u izradi i korištenju oruđa za rad.
Struktura šake Homo naledija navodi na zaključak da je, u izvesnoj mjeri, i on imao tu sposobnost, kaže Tracy Kivell sa Univerziteta Kenta.
“Karakteristike koje smo uočili, naročito u predjelu zgloba, otkrivene su samo kod neandertalca i savremenog čovjeka”, rekla je ona za bbc.news.
“Oni proizvode složeno oruđe i koriste ga sve vrijeme, zbog čega je i došlo do promjene u njihovoj građi. Možda je i naledi koristio oruđe koje je pravio od različitih materijala ili je koristio šake za neke druge radove, koji su zahtijevali energičnost i preciznost, ali najočiglednije objašnjenje je da je pravio i koristio oruđe”, dodaje ona.
U pećini na arheološkom nalazištu “Kolijevka ljudskog roda”, u okolini Johanesburga, pored ostataka hominina nije pronađeno oruđe, tako da nije moguće uspostaviti direktnu vezu.
Za sada je istražen samo mali dio pećine kojoj su naučnici dali ime “Zvijezda u usponu”, pa još postoje izgledi da oruđe bude pronađeno.
Poput šaka, i stopala Homo naledija podsjećaju na ljudska, po obliku, a, naučnici pretpostavljaju, i po funkciji. Drugim riječima, naledi je sigurno hodao. Međutim, baš kao i ruke, i stopala se razlikuju od ljudskih po tome što su kosti palca savijene. Osim toga, ris im je spušten.
“Ta životinja je hodala na dvije noge; bila je veoma sigurna na tlu”, objašnjava William Harcourt-Smith sa Koledža Liman Gradskog univerziteta u New Yorku.
“Sasvim je moguće da je tokom dana, kada je obavljao uobičajene poslove, uglavnom bio na zemlji. Međutim, da bi jeo ili da bi se sakrio od predatora, vjerovatno bi se popeo na drvo, jer je njegovo stopalo zadržalo neke od primitivnih karakteristika.”
Kada je tim Univerziteta Vits u Johanesburgu prošlog mjeseca objavio otkriće, nije precizno naveo iz kog perioda potiče Homo naledi. Na tome još uvijek rade, ali na osnovu brojnih fizičkih karakteristika, npr. građe grudi i ramena, pretpostavlja se da se vrsta nalazi na dnu evolucionog stabla roda Homo. Ovakva teza bi mogla da bude opovrgnuta kada pokušaj datiranja najzad donese rezultate. Tada će možda naučnici saznati da naš predak nije star dva miliona godina, već da nam je vremenski znatno biliži.
Na sličan način, pokazalo se da je Homo floresiensis, otkriven u Indoneziji, uprkos pojedinim veoma primitivnim karakteristikama, živio prije samo 12.000 godina. (blic.rs)
