“Bila sam budna, ali paralizirana. Čula sam hirurga kako kolegi govori da zareže dublje u oko. Vrištala sam, ali nitko me nije čuo. Nisam osjećala bol, Pokušala sam pomaknuti prste na nogama, ali nisam se mogla pomaknuti. Mislila sam da umirem”, ispovijest je Carol Weihrer koja je 1993. godine operirala oko.
Kako je ispričala za CNN, od tada spava u naslonjaču. Ukoliko legne u krevet i zaspi još dan-danas ima noćne more.
Srećom, piše CNN, svjesnost tijekom operacija, je vrlo rijetka. Prema najvećem istraživanju takve vrste koje je objavljeno u magazinu Anaesthesia, koje je provedeno na više od 3 miliona ljudi u Velikoj Britaniji i Irskoj, tek se jedan od 19.600 pacijenata “probudi” za vrijeme operacije, prenosi Index.hr. Istraživanja koja su provedena prije ovoga u SAD-u, pokazivala su mnogo veću stopu “buđenja”, čak jedan na 1000 operisanih je bio svjestan operacije.
Mnogi od onih koji su se probudili nakon što su uspavani, nisu bili svjesni toka same operacije, već trenutaka prije operacije ili poslije. Također, te epizode svjesnosti traju vrlo kratko – 75 posto njih manje od pet minuta. Neki od pacijenata osjećaju paralizu, bol, haluciniraju i misle kako umiru.
Čak polovica onih koji se probude imaju psihičke posljedice i dugo godina nakon toga, piše CNN.
(Tuzlanski.ba/Foto: Ilustracija)
