Kuće nakićene visokim mramornim stubovima, tornjevima i krovovima nalik pagodama u rumunjskoj unutrašnjosti broje se u hiljadama. Takozvane romske palače usred polja ili besprizornih gradića izgledaju neprimjereno i bizarno, ali među pripadnicima marginalizirane i uglavnom siromašne manjine jasno otkrivaju težnju za višim statusom.
Romske palače počele su nicati početkom 90-ih godina prošlog stoljeća nakon pada komunizma. Tada su pojedinci u romskoj zajednici došli do novca, uglavnom sakupljajući i prodajući staro željezo i baveći se sitnom trgovinom.
Sada tih nametljivih zdanja ima na hiljade širom Rumunije. Komšije se često, nadograđujući spratove, nadmeću u visini. Fasade se nerijetko ukrašavaju znakovima dolara ili Mercedesa jer se smatraju simbolima bogatstva, piupše jutarnji.hr.
Razmetanje uspjehom
Rumunski arhitekta Rudolf Graef kaže da stil “romskih palača” ne treba odbacivati iako ga se doživljava apsolutnim kičem: “To je dio rumunske historije, suprotno modernoj arhitekturi kakvu nameće država”, kaže.
Krovovi, na primjer, koji oblicima podsjećaju na azijske hramove, zapravo su “pretjerivanje” u tipičnim rumunskim arhitektonskim elementima, objašnjava Graef.
Buzesku, Rumunija 🇷🇴🇷🇴🇷🇴🇷🇴👇👇👇👇 pic.twitter.com/BekhHcw2gO
— Doc Reacher ☀️ (@DocReacher22) January 20, 2024
Stilovi se razlikuju od regije do regije. U srednjoj Rumuniji romske palače inspirirane su katoličkim crkvama, na jugozapadu su kopije neoklasicističkih zdanja, a na istoku i na jugu su interpretacije tradicionalnih kuća bojara, odnosno nekadašnje aristokracije.
Ali jedno im je zajedničko, napominje Graef, grade se kako bi se vlasnici razmetali uspjehom. Ponekad su i kopije postojećih zgrada, poput jedne u selu Buzesku, koje zovu i ‘romskim Monacom‘, stotinu kilometara južno od Bukurešta. Ondje je Dan Finutu, bogati član mjesne romske zajednice, svoju kuću modelirao po zgradi suda na kojem je osuđen za prijevaru 90-ih godina prošlog stoljeća.
Zlato i sirotinja
“Izvori finansiranja tih palača nisu baš jasni”, rekao je Graef.
Mnogi vlasnici u Buzescuu kažu da su novac zaradili glomaznim otpadom, a time se i danas bave. Drugi tvrde da su radili u inostranstvu. Padom komunističkog režima, koji ih je prisiljavao na asimilaciju, zakonski im je olakšao da dođu do zarade.
Costica Stancu, čelnik romske zajednice u Buzesku, povezuje nicanje prvih ‘palača‘ s time što je Romima vraćen dio zlata koje su im zaplijenili komunisti.
Romi tradicionalno daruju zlatnike u prilikama rođenja djeteta ili vjenčanja. Zlatnici se prenose generacijski, a mnoge su ih Romkinje pretvorile u ogrlice. Međutim, režim Nicolaea Ceausescua usvojio je 1978. dekret kojim su službeno svi Rumunji, ali ciljalo se prvenstveno Rome, morali svoje zlato predati vlastima.
U većini slučajeva predaja je dokumentirana što je olakšalo proceduru povrata romskog zlata.
Skupo održavanje
Buzesku ima 4000 stanovnika i na desetke “palača” duž glavne ulice, na oduševljenje turista u prolazu. Većina od dva miliona rumunskih Roma, ili oko 10 posto stanovništva, i dalje je siromašno.
Čak i vlasnici megalomanskih kičastih zdanja često žive u jednoj ili dvjema sobama, a velike salone nakićene mramorom i zlatom čuvaju za svečane prigode, kaže Stancu. Uz to, mnoge izgledaju napušteno.
“Održavanje je jako skupo”, kaže taj 72-godišnjak, koji živi u kućici s vrtom. Dodaje da se danas gradi sve manje “palača”, a one čija je gradnja započeta teško da će biti završene.
Vlasnica jedne od njih, koja se predstavila kao Lidia, kaže da mnogi Romi odlaze: “Stvari nisu kao prije. Ljudi su otišli u Bukurešt ili u inostranstvo. “Žele zaraditi i ondje ostati”, govori s gorčinom u glasu ispred svojih impozantnih dvorišnih vrata.
