U arhipelagu Malih Sundskih ostrva u Indoneziji još uvijek se mogu pronaći komodo zmajevi koji, iako ne bljuju vatru i ne lete, svojom pojavom izazivaju strahopoštovanje.

Komodo zmajevi mogu da budu dugački i do tri metra i teški 70 kilograma. Kada žele da uhvate plijen, trče brzinom i do 29 km na sat, a kada konačno uhvate jelena ili bivola, otpuštaju antikoagulans koji sadrži otrov, a koji ubrzava gubitak krvi i umiranje.

„Zubi su njihovo glavno oružje, a ako plijen ne strada od posljedica ujeda, nastaviće da krvari dok potpuno ne ostane bez krvi i ne ugine“, kaže Brian Fry sa Univerziteta Queenslandu u Australiji.

Ovi opasni komodo zmajevi (Varanus komodoensis) žive na ostrvima Rinka, Gili Motang, Nusa Kode, Flores i Komodo u Indoneziji.

Vjeruje se da se ovi najveći gušteri na svijetu nalaze među posljednjim preživjelim džinovskim gmizavcima koji su hodali Australijom prije milion godina. Naučnici vjeruju da su se ovi gušteri proširili ka zapadu i konačno dospjeli do indonežanskih ostrva prije oko 900.000 godina.

Dakle, oni su preživjeli ledeno doba, porast svjetskog mora i mnoge zemljotrese i cunamije koji su zadesili Mala Sundska ostrva, ali uprkos njihovoj izdržljivosti, naučnici su kasnih 1970-ih godina počeli da se brinu za njihov opstanak.

Naime, lovci su počeli da love i prodaju komodo zmajeve zoološkim vrtovima i privatnim kolekcionarima, a čak i kada je ta praksa zaustavljena, veliki lovci su nastavili da ih love poput trofeja, koji moraju da osvoje. Stoga je Međunarodna Unija za zaštitu prirode „Crvena lista“ označila ove zmajeve ranjivom i ugroženom vrstom.

Početkom 1980-ih godina je Indonezija, u želji da očuva vrstu komodo zmajeva, napravila Nacionalni park „Komodo“, koji obuhvata tri glavna ostrva Komodo, Rinka i Padar i brojna manja ostrva. Ovaj Nacionalni park se od 1986. godine nalazi na listi svjetske baštine.

Najveći gušteri na svijetu oduvijek inspirišu naučnike širom svijeta, pa je jedno od tih istraživanja naučnika iz Američkog prirodnjačkog muzeja inspirisalo i stvaraoce filma “King Kong”.

„Postojanje ove neobične životinjske vrste u sred nedođije je prilično nevjerovatno“, kaže Tim Jessop, ekolog sa Univerziteta „Deakin“ u Džilongu (Australija).

Očuvanje vrste je najbitnije

Naučnici koji su se bavili ovom vrstom smatraju da ona može da bude očuvana samo od strane lokalnog stanovništva, pa je tako projekat i stavljen u ruke Indonežana.

„Očuvanje ove vrste može da bude efikasno i održivo samo ako je u vlasništvu lokalaca“, rekao je Klaudio Ciofi, biolog sa Univerziteta iz Firence, još sredinom 1990-ih.

Zmajeva najviše ima na ostrvu Komodo, po kojem su i dobili ime. Mnogi žive i van rezervata, i tada dolazi do borbe sa lokalnim stanovništvom zbog lova na jelene i divlje svinje.

Međutim postoje rendžerske patrole koje sve drže pod kontrolom. Istraživači su otkrili ovu vrstu nedaleko od sjeverne obale ostrva Flores, gdje ih ranije nije bilo.

“Ovo je veoma važno zato što dokazuje da se i ljudi angažuju na očuvanju vrste komodo zmajeva i da ih štite. To uliva nadu”, kaže Ciofi.

Prošlog marta su se indonežanski konzervatori sa Odjeljenja za šumarstvo, naučnici iz „Kerbal space programa“ i lokalno stanovništo pobrinuli poput ponosnih roditelja da se jaja komodo zmajeva izlegu bezbijedno i da mladunci pronađu siguran put do skloništa, pa tako danas na ostrvu Komodo živi šesnaest beba zmajeva. (blic.rs)