Ako vam je potreban taksi, kod nas je dovoljno da se nazove, dođe do taksi stanice, ili jednostavno mahnete rukom na ulici. U Rusiji je takođe mahanje rukom sasvim dovoljno, ali kako je u ostatku svijeta?

Kako su Englezi oduvijek bili posebni, ista stvar je i s njihovim taksijima. Naime, tamo je obavezno da sjedite na zadnjem sjedištu, a od vozača ste odvojeni staklom. Ako pak pokušate da sjednete naprijed, Britanci će to smatrati nepotrebnim i nepristojnim pokušajem intimizacije. Kod nas je e s druge strane, sasvim uobičajeno da sjedite pored vozača.

Što se Francuske tiče, ukoliko je plastični natpis TAXI osvijetljen, znači da je auto slobodan i može da se zaustavi. No, ukoliko se u blizini nalazi taksi stanica, vrlo vjerovatno vam taksista neće stati jer očekuje da odete tamo. Običaj je i ostaviti napojnicu od 10%.

Za razliku od starog kontinenta, u Japanu manje-više ljudi koriste željeznicu, bilo podzemnu ili nadzemnu. Stoga je tamo taksi gotovo stvar prestiža i rijetko se njime vozi. Obavezno je pozivanje telefonom, a japanski taksisti uvijek voze u bijelim rukavicama.

Što se tiče Egipta, tačnije Kaira, nedavno su uvedeni i taksiji samo za žene. Tako se stalo na put pritužbama lokalnog stanovništva, a žene se sad mogu i samostalno voziti taksijem.

Na Kubi će taksisti sami dolaziti do vas vide li vas na ulici, kao i u većini zemalja trećeg svijeta, a mi vam samo možemo savjetovati da dok uživate u čarima novih destinacija – ipak budete malo na oprezu. (B92)