“Kako iz Foče doći do Milana i otvoriti vrata polufinala Lige prvaka”, bio bi vjerovatno naslov Krunićeve autobiografije koja bi objedinila sve ono što je sjajni vezista prošao na svom trnovitom putu.
Prije tačno deset godina Krunić je iz Sutjeske otišao u Srbiju. Kalio se najprije u Donjem Sremu, gdje su se za kratko vrijeme za njega lomili najveći srpski klubovi, a još u ranim dvadesetim nazivali su ga i “menadžerskim igračem”.
Posebno je konfuzno bilo kada je 2014. objavljeno da ide u Veronu u čijim je prostorijama i pozirao, da bi potom sve u vodu palo jer su Italijani, navodno, ispali nekorektni. Sve lađe su tada bile potonule Kruniću.
Sve dok potencijalno pojačanje u njemu nije prepoznao Empoli u kojem je i izgradio reputaciju zahvalnog i taktički discipliniranog veznjaka.
Danas je Krunić talisman jednog od najvećih klubova svijeta.
Nakon osvojene titule, Milan s njim u veznom redu korača ka samoj završnici Lige prvaka, a da se radi o igraču koji je “kalibar za velike stvari” davno je još prepoznao i Vlado Jagodić.
“Kada bih god želio da pozovem fudbalera za kojeg ne zna tzv. “fudbalska krema”, govorilo bi se da sam nacionalista, da sam uzeo novac… Mnoge neprijatnosti sam doživljavao, doživljavam i danas, i to mi najviše teško pada zbog porodice koja to trpi. Te priče su bile prisutne i kada sam odlučio da pozovem igrača koji je tada igrao za Donji Srem. Znao sam šta radim, gledao sam njegove utakmice, dok ovdje za njega niko nije ni znao. To je bio Rade Krunić. Ponosan sam danas kada vidim šta je sve napravio u karijeri”, rekao je Jagodić u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.
Iz “naftalina” tada je izvadio i Milana Đurića.
“Slična je to priča. Isto su se ljudi pitali ko je ovaj, a tražio sam ciljano robusnog napadača koji bi mogao rasteretiti Bilbiju, Višću i Stevanovića. Sjećam se da sam u tajnosti svojim automobilom otputovao u Italiju da gledam Crotone za koji je tada igrao, želio sam se uvjeriti da je stvarno kvalitet za mladu reprezentaciju, a pogotovo za A. Na kraju dovoljno je pogledati efekat kroz rezultate. Protiv Njemačke s njim u napadu smo zabili četiri pogotka, isto toliko protiv Grčke. Bila je to sjajna generacija. Mnogi od njih su napravili karijere, a sa nekima sam i dalje u kontaktu, razmijenimo poruku koju kada su praznici i slično”.
Danas je Jagodić ponovo u Premijer ligi, ovaj put na klupi dobojske Sloge, koju će pokušati spasiti od ispadanja.
“Bila bi velika nesreća da Sloga napusti ovaj rang takmičenja. Situacija u klubu je bolja nego što sam očekivao, ono što su po pitanju infrastrukture uradili posljednjih mjeseci može biti za primjer drugima. Podsjećaju me po tome na Velež koji je također uložio značajne napore i sada uživa plodove svega toga. Nadam se da će tako biti i sa Slogom”.
Kao najveći problem u bh. fudbalu označio je to što su treneri – potrošna roba. Primjerice, od njih 12 iz prvog kola preživio je samo jedan.
“Nažalost u većini klubova su ljudi koji niti su kad igrali niti šta. Ja sam do sada u karijeri vodio preko 500 utakmica. Dešavalo mi se da osvojim titulu s Borcem, pa me smijene, to sve govori. Rak rana bh. fudbala je nesposobnost ljudi da istrpe onog koga su angažovali. Često u pregovorima sa klubovima kažem da me ne dovode ako mi ne misle dati kontinuitet. Dokazano je na naučnoj osnovi da treba najmanje četiri pripreme imati da se od ničega napravi nešto, sve drugo su epizode, a kod nas očito ljudi vole tako”, rekao je Jagodić na kraju razgovora.
