Uz dobro poznatu frazu: „Dobar dan gospodo, moje ime je Bill Gardner“, dočekao nas je srednjovječni gospodin koji je svojevremno bio jedan od državnih neprijatelja u Engleskoj. Iako je iza sebe ostavio dugu historiju nasilja na sportskim terenima gdje je važio za strah i trepet među gostujućim navijačima i danas pokazuje da je velika „mrcina“ koja je odolila zubu vremena.
Zajedno sa Cass Penantom nepravedno je uhapšen 1986. godine i suđeno mu je kao jednom od vođa zloglasnog „Inter City Firma“ u Engleskoj, međutim optužbe su kasnije odbačene kao neosnovane, a nisu bile potkrijepljene dokazima. Mediji u Engleskoj su ga predstavili kao jednog od vođa zloglasnog „Inter City Firma“, ali u stvarnosti on to nikada nije bio.
Malo je poznato da je vodio jako usamljenički život u kojem je ljubav i lojalnost prema sadašnjem premijerligašu West Ham Unitedu ostala neupitna.
Za naš portal ukratko je govorio o historiji nasilja koja je prožela Englesku kroz razvitak današnje Premijer lige.
Tuzlanski.ba: Sa koliko godina ste gledali prvu utakmicu West Ham Uniteda?
BG: Prvu utakmicu sam gledao sa pet godina, otac me vodio da gledam West Ham United svake druge sedmice.
Tuzlanski.ba: Nikada se niste smtrali dijelom Inter City Firma ?
BG: To je zato što sam imao svoju ekipu, koja nije imala ime
Tuzlanski.ba: Da li ste imali sukoba sa policijom u svojoj mladosti ?
BG: Ne, policija nas nije hapsila jer smo se sukobljavali daleko od njih.
Tuzlanski.ba: Kako ste se upoznali sa Cass Pennantom ?
BG: Cass Pennanta sam upoznao početkom sedamdesetih godina, splet okolnosti je doveo do toga da se upoznamo na jednoj od fudbalskih utakmica.
Tuzlanski.ba: Kako Vam se bilo boriti rame uz rame sa Cass Pennatom ?
BG: Bilo je uredu, međutim meni je draže bilo boriti se sa “Big” Tedom. Zašto ? Pa zato što što je on išao na više nego utakmica nego Cass, a on (Cass) je preferirao više ići na gostovanja.
Tuzlanski.ba: Koja je najopasnija utakmica na kojoj ste bili ?
BG: Ubjedljivo najopasnije gostovanje bilo je kod Millwalla, ali memorijalna utakmica organizovana za Harry Cripssa je ujedno jedna od najopasnijih na kojoj sam bio.
Tuzlanski.ba: Da li se navijačka scena dosta promjenila ?
BG: Naravno da jeste. Uvođenjem zabrane pristupa na stadione, zatim uvođenje videonadzora i policije u civilu je promjenilo mnogo današnju fudbalsku scenu. Ono je doprinjelo da se fudbal približi porodicama što je uvjetovalo da se od njega napravi biznis. Ništa nije isto kao prije.
Tuzlanski.ba: Koje Vam je najdraže gostovanje bilo ?
BG: Jedno od najdražih gostovanja bilo je u Palermu. Iako je bilo dosta sukoba mimo terena, nismo klonuli duhom i dali smo punu podršku našim igračima. Sukobi su se iz Londona prenjeli u Palermo.
Razgovarao: Haris Juničić
