Sergej Jakirović (46) i zvanično je predstavljen kao novi trener GNK Dinamo Zagreb, a odmah je dao intervju za zvaničnu stranicu Modrih.

“Hvala vam na dobrodošlici. Iznimno sam počašćen što sam postao trener GNK Dinama. Iznenađen sam, pomalo i šokantno, zato što sam se u dva kupao u moru, a u tri je sve već bilo gotovo. JEdnostavno, dogodilo se sve munjevito, ali takav je danas nogomet, jednostavno ponuda i potražnja. Mislim da je ovo prilika koja se ne događa često. Da sam sa svojim radom i kvalitetnim rezultatima, u posljednje tri godine zaslužio tu priliku. Eto, sad sam tu, nadam se da ćemo nastaviti dobro raditi, da ćemo pobjeđivati, dobro igrati, igrati napadački, otvoren nogomet. Da uveseljavamo sve navijače koji vole Dinamo.”

Jeste li uspjeli gledati utakmice protiv AEK-a?

“Naravno, gledao sam obje utakmice, bilo je dosta dobrih stvari. Počevši od prve utakmice, ok, u drugom poluvremenu se dogodilo što se dogodilo, po meni, druga utakmica isto jako dobro odigrana, ovo što ja znam izvana. To je nogomet, događaju se takvi scenariji. Ja imam iskustva od prošle sezone, isto nešto slično, gdje mi čovjek zabije škaricama gol u 122. minuti, jednostavno, treba ići dalje, podigneš se, nema vremena tugovanju, raspored je gust i brz. Jednostavno, treba izvući pouke, naporno raditi svaki dan da se u četvrtak već predstavimo dobro, pobjedimo Spartu, naravno, nikada nije lako, ali da pokažemo jedan pobjednički gard i da pokažemo da je ovo sve iza nas.”

Kako vam se čini Dinamo u ovoj sezoni?

“Meni Dinamo uvijek izgleda dobro. Ja nisam bio baš uspješan protiv Dinama, smatram da su to najbolji igrači u Hrvatskoj, teže stalno pobjeđivanju, da je klub posljednjih godina narastao, najbolji klub po rezultatima i svemu, mislim da svi mi koji se bavimo nogometom kao igrači i treneri težimo doći ovdje. Bez lažne skromnosti, za mene je ovo vrhunac što se tiče posla trenutno. Zato što sam ja ambiciozan, želim nešto napraviti i to prenijeti na svoju ekipu. To sam napravio u svakom klubu u kojemu sam radio. Vrlo je jednostavno. Daješ svaki dan sve od sebe, da bi dobro igrao, dobro se prezentirao, osigurao egzistenciju, napravio transfer, igrao za reprezentaciju i bez momčadi si nitko i ništa. Moraš se staviti u sklop momčadi da bi ti kao pojedinac napredovao.”

Slijede Sparta Prag pa Rijeka. Koji su ciljevi?

“Prioritet je uvijek prva sljedeća utakmica. Ako možemo ući u Evropsku ligu treba za to sve napraviti. Konferencijska je osigurana. Naravno, treba sve napraviti da se osvoji prvenstvo. Da se ne lažemo. Prvenstvo je jako važno i bez dobrih nastupa i osvajanja naslova, nema ni Lige prvaka, ni pretkola, ni ničega. Morat ćemo tu dobro svi zapeti. Imamo određeni zaostatak, odgođene utakmice, tako da moramo sada biti pametni i posvetiti se prvoj sljedećoj da nam bude maksimalan fokus na toj sljedećoj.”

Ko je u vašem stožeru?

“Marko Salatović prvi asistent, Marin Ivančić kondicijski, Anđelo Roguljić analitičar, trener vratara Gojko Mrčila.”

Neki igrači su vam već poznati…

“Puno igrača poznajem. Znamo se s terena, a kako igraš često jedan protiv drugih, svi se manje više znaju. Dino Perić je čak i igrao sa mnom kad sam ja u Sesvetama završavao, Petra Sučića smo promovisali prošle sezone u Zrinjskom. Antonio Marin nam je pomogao polusezonu u Rijeci. Ostale igrače također znam, maksimalan respekt, oni su dokazani profesionalci, pobjednici, moramo sve napraviti da se što prije vratimo na pobjedničke staze.”

Koja je vaša glavna trenerska karakteristika?

“Mislim da sam otvoren direktan jednostavan, da imam veliku energiju, da svoj karakter i mentalitet pokušavam prebaciti na svoje igrače. Dosta znam stvari. Dosta me puta prevarilo, izvaralo, kako god hoćete u mojoj igračkoj karijeri i mislim da znam u svakom trenutku kako se koji igrač osjeća. Tu sam otvoren za sve stvari. Van terena dat ću ti sve što želiš, ali želim zato na terenu da je učinak, da si maksimalan, tko ne bude maksimalan, nemamo što uopće pričati. Ovo je tvoj posao, radiš ono što voliš, nema ništa ljepše od toga, nije to duga karijera. Moraš biti prije svega zdrav, radimo sve da igrači vide da kroz trenažni proces napreduju, a to moj štab doista svugdje uspjeva.”

Koji je vaš stil igre?

“Puno se govorilo o tom nekom tranzicijskom nogometu, to je bilo kad sam bio u Gorici, ja sam uvijek govorio kako bih ja trebao igrati u Gorici. Bio sam debitant u Prvoj ligi s 14 igrača koji nikada nisu igrali u prvoj ligi. Znači moraš biti pragmatičan, izvući maksimum iz svoje ekipe, istaknuti vrline, sakriti mane, ali mislim da sam kroz sve ove godine se nadograđivao, da sam napredovao, ne razmišljam ni blizu kao kada sam vodio seniorsku momčad Sesvete. A sada naravno, imaš preko 200 ligaških utakmica, evropskih i još možeš učiti naravno, svaka nova utakmica ti je nova pouka. Nadam se da ćemo prenijeti svoje zamisli, ova ekipa ima ogromnu kvalitetu, potencijal. Svaki nam je igrač bitan, posebno u ovom gustom rasporedu. Naše je samo da im damo priliku, na njima je sve ostalo, da opravdaju povjerenje, da iskažu učinak kroz momčadsku igru.”

Koji vam je bio najveći izazov do sada u karijeri?

“Sve je bio izazov, ali mislim da u trenutku kad sam došao u Rijeku je bio najveći izazov. Sjećam se dobro što smo pričali, kako su ljudi bili zabrinuti. Mi smo donijeli, neću reći dašak, dosta optimizma, dosta pobjedničkog mentaliteta, mi smo u zadnje dvije godine jako malo gubili. Mislim da imamo 11 poraza u dvije godine, to smo uspjeli prenijeti na ljude u klubu i u do selekciji i mislim da je to bio daleko najveći izazov do sada.”

O čemu ovise rotacije koje se toliko spominju?

“Najviše ovisi o energiji. Nije toliko ni o fizičkom zamoru, koliko psihološkom, naravno da i drugi igrači koji su tu da se osjećaju kao dio ekipe, da im daš do znanja da nije samo prazna priča i flloskula kad kažem da je svaki važan, nego da to pokažem svojim postupcima, da dobiju priliku, sve je do njih. Tebi je najgore za igrača kada ne dobije priliku, onda ima alibija, kada dobije, onda više nema.”

Krenuli ste od juniora, preko druge lige…

“Ne bih svoj put mijenjao za ništa. Mislim da sam sve dobro napravio. Nemoguće je, da si recimo, dobio odmah priliku u prvoj ligi, da se potrefilo, mislim da bih izgorio. Ovako imaš priliku da se razvijaš u omladinskim školama. Kad napraviš koridor 20×15 da vidiš da je mal, da ga možeš povećati, da nije sve kako piše u knjigama, išao sam korak po korak i birao sam da idem posetepeno, nisam se grabio za prvu priliku nego sam htio da tamo gdje dođem da skupa napredujemo u nekom pozitivnom smjeru.”

Igračka karijera bila je obilježena zagrebačkim područjem.

“Nisam vodio računa o tome, znam da mi je jednom rečeno – mi gdje god dođemo, tebe neko zna – ali to je zato što ne želiš nigdje ostaviti loš dojam i ako se već razilazimo, da se raziđemo u nekom dobrom raspoloženju jer život je jedan, dug, morate donositi svoje odluke. Znam da sam bio u zagrebačkom prstenu, ali ajmo reći da sam u Sesvetama, u drugoj ligi, s 38 godina negdje rekao da je dosta. Vidio sam da mi je sve počelo smetati i da je vrijeme da se okrenem trenerskom poslu.”

Kakav Dinamo možemo očekivati?

“Agresivan, brz, okomit, to je ono što ja želim, da imamo posjed, da smo proaktivni u tom posjedu, da smo proaktivni u tom posjedu, da završavamo akcije s udarcem na gol, da stavimo pod pritisak protivnika, sve ono što prati nekakav moderan nogomet danas, ova momčad je to pokazivala prije, nema razloga da to ne pokazuje sada i ubuduće”, zaključio je Jakirović.