Četvrtak, 6. Oktobra 2022.
Tuzlanski.ba logo

Mogu li robotske oči na autonomnim vozilima povećati sigurnost pješaka u saobraćaju?

Preuzmite sliku

Japanski naučnici odlučili su autonomna vozila učiniti “ljudskijima” te tako povećati sigurnost pješaka u prometu koji će u budućnosti vidjeti sve više i više takvih vozila.

Sigurnost pješaka u prometu mogle bi poboljšati robotske oči na autonomnim vozilima, tvrde japanski naučnici u novoj studiji Sveučilišta u Tokiju.

Sudionici istraživanja provodili su scenarije u virtualnoj stvarnosti (VR) i morali su odlučiti hoće li prijeći cestu ispred vozila u pokretu ili ne. Kada je to vozilo koje im je dolazilo ususret bilo opremljeno robotskim očima, koje su ili gledale u pješaka (registrirajući njihovu prisutnost) ili u stranu (ne registrirajući pješaka), učesnici istraživanja su mogli donositi sigurnije ili učinkovitije odluke.

Tehnologija samovozećih vozila se čini kao da nam je pred vratima. Bez obzira na to hoće li dostavljati pakete, obrađivati polja ili prevoziti djecu u školu, u toku su mnoga istraživanja kako bi se, ta nekad futuristička ideja, pretvorila u stvarnost.

Japanski naučnici svoju su pažnju, umjesto na praktičnu stranu, usmjerili na “ljudskiju” brigu o tehnologiji samovozećih vozila.

Nema dovoljno istraživanja o interakciji između samovozećih automobila i ljudi oko njih, poput pješaka. Dakle, potrebno nam je više istraživanja i truda u takvoj interakciji kako bismo društvu donijeli sigurnost i garanciju u vezi sa samovozećim automobilima, ističe profesor Takeo Igarashi s Fakulteta informacijskih znanosti i tehnologije Sveučilišta u Tokiju.

Pješacima je u autonomnom svijetu vozila najteže

Kod samovozećih vozila, bitna razlika je u tome što ljudi postaju više putnici, a ne vozači pa možda ne obraćaju punu pažnju na saobraćaj ili ih uopće nema nikoga za volanom. Zbog toga je pješacima teško procijeniti je li vozilo registriralo njihovu prisutnost ili ne, jer nema potvrde kontaktom očima ili indikacija vozača da je primijetio pješaka.

Japanski naučnici su stoga napravili eksperiment s vozilom za golf, koje su opremili s dva velika robotska oka na daljinsko upravljanje. Nazvali su vozilo “automobil koji gleda”. Želja im je bila testirati hoće li te robotske oči uticati na rizičnije ponašanje ljudi, odnosno, hoće li ljudi i dalje prelaziti cestu ispred vozila u pokretu, kada su u žurbi.

Četiri scenarija

Postavili su četiri scenarija, dva gdje je vozilo imalo oči i dva bez njih. Kad su na vozilu bile robotske oči, oči bi ili gledale prema pješaku ili su gledale u stranu. Snimili su scenarije pomoću video kamera od 360 stepeni i 18 sudionika (devet žena i devet muškaraca, u dobi od 18 do 49 godina) u okruženju virtualne stvarnosti.

Učesnici su ponavljali scenarije više puta nasumičnim redoslijedom i svaki put su dobili tri sekunde da odluče hoće li ili ne prijeći cestu ispred vozila. Naučnici su bilježili njihove izbore i mjerili stope pogrešaka u njihovim odlukama, odnosno koliko su često odlučili stati kada su mogli prijeći i koliko su često prešli kada su trebali pričekati.

Zanimljivi rezultati

Rezultati su ukazali na jasnu razliku između spolova, što je bilo vrlo iznenađujuće i neočekivano. Iako su drugi faktori poput dobi i porijekla također mogli uticati na reakcije sudionika, vjerujemo da je ovo važna tačka, jer pokazuje da različiti učesnici u prometu mogu imati različita ponašanja i potrebe, što zahtijeva različite načine komunikacije u budućem svijetu autonomne vožnje, rekao je Chia-Ming Chang, član japanskog naučnog tima.

U ovom istraživanju, muški učesnici donijeli su mnoge opasne odluke o prelasku ceste (odabiranjem prijelaza dok se automobil nije zaustavljao), ali te su pogreške smanjene pogledom u oči vozila. Međutim, nije bilo velike razlike u sigurnim situacijama za njih (odabir prijelaza kada se zaustavljalo), objasnio je Chang.

S druge strane, sudionice istraživanja su donijele neučinkovitije odluke (odlučile su ne prijeći prijelaz kada se automobil namjeravao zaustaviti) i te su pogreške smanjene pogledom u robotske oči vozila. Međutim, nije bilo velike razlike u nesigurnim situacijama za njih, kaže Chang.

U konačnici, eksperiment je pokazao da oči rezultiraju glatkijim ili sigurnijim prelaskom ceste za sve.

Umjetnički dojam?

No učesnici su upitani i kako su doživljavali robotske oči na vozilu. Neki su ih smatrali slatkima, dok su ih drugi vidjeli kao jezive ili zastrašujuće.

Za mnoge muške sudionike, kada su oči gledale u stranu, izjavili su da imaju osjećaj da je situacija opasnija. Za učesnice, kada su ih oči pogledale, mnoge su rekle da su se osjećale sigurnije.

Fokusirali smo se na pokrete očiju, ali nismo obraćali previše pažnje na njihov vizuelni dizajn u ovoj konkretnom istraživanju. U budućnosti bi bilo bolje da profesionalni dizajner proizvoda pronađe najbolji dizajn, no vjerovatno bi i dalje bilo teško zadovoljiti sve. Meni se osobno sviđa. Nekako su slatke, objasnio je Igarashi.

Planovi za budućnost

Japanski naučnici su svjesni da je njihovo istraživanja ograničena malim brojem učesnika. Također je moguće da ljudi donose drugačije odluke u VR-u, u poređenju sa stvarnim životom.

U budućnosti bismo željeli razviti automatsku kontrolu robotskih očiju povezanih sa samovozećom umjetnom inteligencijom, a koje bi se mogle prilagoditi različitim situacijama. Nadam se da će ovo istraživanje potaknuti druge da isprobaju slične ideje, sve što olakšava bolju interakciju između samovozećih automobila i pješaka, što u konačnici spašava ljudske živote, poručio je na kraju Igarashi. (Zimo.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje