Uoči Bajrama, domovi muslimana širom Balkana, ali i šire, ispunjeni su mirisima tradicionalnih slastica. Među njima, posebno mjesto zauzima halva, desert koji ne samo da zadovoljava nepca, već nosi duboku simboliku i kulturno naslijeđe koje prenosimo s generacije na generaciju.

Dok se halva polako kuha na šporetu, stariji prenose mlađima priče iz prošlosti, sjećanja na prethodne Bajrame i životne lekcije. Tako halva postaje mnogo više od slatkiša – ona postaje veza koja spaja prošlost i sadašnjost, roditelje i djecu, nane i unuke.

Za njenu pripremu potrebni su samo brašno, maslac ili ulje, šećer i voda. Halva se sve vrijeme mora mješati drvenom kašikom kako ne bi zagorjela, sve dok brašno ne dobije boju karamele, a zatim se zaliva agdom od jedne čaše šećera i dvije čaše vode. Kada masa lijepo upije agdu i odvaja se od varjače, onda je halva gotova i može se servirati.

Iako su tradicionalni recepti za halvu i dalje popularni, savremeni kuhari i domaćice često unose inovacije u njenu pripremu. Dodavanje novih sastojaka, poput orašastih plodova ili čokolade, daje ovom starom receptu novi život. Bez obzira na varijacije, suština i simbolika ostaju nepromijenjeni – halva je i dalje srce bajramske trpeze.

Pravljenje halve nije obaveza niti je ovo običaj koji ima utemeljenje u Islamu, no s obzirom na svrhu kojom se uljepšava noć prije Bajrama i dijeljenje ovog deserta sa dragim osobama, tradicija je ovo koja se njeguje, a islamski učenjaci kažu da se može okarakterisati kao ibadet.

”To se može doživjeti više kao tradicija, običaj našeg naroda, eto jednostavno da malo zamiriše halva, da se napravi, da se podijeli i ako Bog da u tome nema ništa sporno, sve dok se to ne smatra ibadetom, dok se to smatra onako lijepim nekim postupkom u našem narodu”, kazao je svojevremeno Elvedin Pezić, daija.

Uoči Bajrama, miris halve u domovima nije samo znak nadolazeće svečanosti, već i podsjetnik na važnost očuvanja tradicije, jačanja porodičnih veza i zajedništva. Halva, sa svojim bogatim okusom i dubokom simbolikom, ostaje ključni element bajramskog slavljenja, podsjećajući nas da u brzoj svakodnevici nikada ne zaboravimo na vrijednosti koje su nas oblikovale i koje nas povezuju. (Tuzlanski.ba)