Cijene bijelog šećera polako se penju do rekordnog nivoa u posljednjih deset godina. Proizvođači slatkiša boje se nestašice, a za ljubitelje slatkiša to znači da će, žele li se zasladiti, morati još dublje posegnuti u džep

Sve više proizvođača šećera okreće se proizvodima bez šećera. Dijelom je to zbog promjene potrošačkih navika, no najveći razlog je zapravo enormno visoka cijena bijelog šećera na tržištu.

‘Trenutno imamo najvišu cijenu bijelog šećera u ikada’ rekao je Bastian Fassin, predsjednik Saveznog udruženja njemačke konditorske industrije, koji je ujedno i direktor njemačkog proizvođača gumenih bombona Katjes.

Prije samo dvije godine proizvođači konditorskih proizvoda plaćali su oko 400 eura za tonu šećera. Sada je ta cijena negdje i oko 1200 eura. Proizvođači šećera zadovoljno trljaju ruke – u februaru je, naprimjer, njemački Südzucker AG, po drugi put povećao svoju prognozu dobiti za tekuću finansijsku godinu. Grupacija je naime ostvarila dobit od oko 700 miliona eura, više od dvostruko više nego lani u istom razdoblju, prenosi Tportal.

S druge se strane proizvođači čokolade, slatkiša i gumenih bombona hvataju za glavu. Tako iz Ritter Sporta za Wirtschaftswoche ističu da je veliki skok cijena niza sirovina i materijala za pakovanje, ali i energenata ozbiljno opterećenje za njihovu porodičnu kompaniju srednje veličine. Iz Hariba pak naglašavaju kako je visokokvalitetni šećer važan sastojak njihovih slatkiša, i to ne samo zbog okusa, nego i zbog prepoznatljive teksture kojoj pridonosi.

EU ima visoke carine za uvezeni šećer

Proizvođači sada strahuju da bi uskoro mogli ostati bez šećera. Iz Storcka, njemačkog konditorskog giganta koji u svom portfelju između ostalog ima i popularne čokoladice Merci, Toffifee i Knoppers, kažu da je evropsko tržište nedovoljno opskrbljeno te da bi do zastoja u lancima opskrbe moglo doći u augustu i septembru prije nego novi šećer proizveden u tekućoj godini bude dostupan na tržištu. Fassin pak kaže da će do septembra šećer na tržištu biti rasprodan. Dakle oni koji budu tražili dodatni šećer koji nije ugovorom ranije dogovoren, neće do njega moći doći.

Iz Katjesa i Storcka problem vide i u evropskoj politici koja protekcionističkim mjerama štiti domaći uzgoj. Oko 85 posto šećera na svijetu se proizvodi od šećerne trske, dok se u EU-u danas uzgaja i prerađuje samo šećerna repa. Evropska unija nametnula je carinu od 419 eura po toni uvezenog šećera, zbog čega proizvođačima nije baš ni povoljno kupovati šećer iz inostranstva.

Fassin se žali da neki sporazumi o slobodnoj trgovini čak propisuju da se slatkiši unutar Evropske unije moraju proizvoditi sa šećerom s njezina teritorija, žele li proizvođači ostvariti bolje uslove trgovanja. Istovremeno uzgoj šećerne repe zbog u Evropi zbog klimatskih promjena postaje sve veći izazov.

Veća zarada ako se od trske proizvodi etanol za biogorivo.

Tako Francuska, Španija i Italija više ne mogu proizvoditi količine šećera kao nekada. Francusku, drugu zemlju po uzgoju šećerne repe nakon Njemačke, prošle je sezone pogodio niz toplinskih valova i suša, a vlasti istovremeno žele zabraniti vrlo važne pesticide za uzgajivače šećerne repe.

No i na globalnom tržištu šećera je sve manje. Indija je smanjila izvoz šećera jer je tamošnja žetva puno manja od očekivane. Drugi problem je što poljoprivrednici na šećernoj trski mogu više zaraditi ako je prerađuju u etanol za biogoriva. Više cijene etanola stoga dovode i do rasta cijena šećera.

Iz njemačkog Lambertza kažu da će na kraju to sve zasigurno osjetiti svi potrošači jer se šećer koristi i u velikom broju proizvoda koji ne spadaju u slatkiše. Prema podacima IQ Nielsena, cijene čokolade, slatkiša i keksa već su porasle u odnosu na prošlu godinu. Tako su od siječnja 2022. do januara ove godine u Njemačkoj, koja je poznata po svojoj konditorskoj industriji, porasle za 11,8 posto.