U selu Mali Drenovac kod Aleksinca, živi jedna, za naše društvo, neobična porodica. Misle, izgledaju i oblače se drugačije. Žive bez struje i novih tehnologija. Nekima su interesantni, dok mnogi na ovakav život gledaju s predrasudama. Upoznajte Cristophera i Jovanu, jedine Amiše u Srbiji.
Ništa nije teško, kad čovjek zna – šta i zašto to želi. Oni nisu imali dilemu. Željeli su život na selu, u skladu sa vjerom i prirodom. Interesantno je da ne potiču iz porodice Amiša, već su se sami odlučili na takav život. Cristopher je godinama u Americi živeo u amiškoj zajednici.
Video prilog Radio televizije Srbije pogledajte OVDJE.
“Ovde u Malom Drenovcu planiram da živim slično kao Amiši u Americi. Čuvam ovce, imam 40 komada, obradio sam 15 hektara. Naša vjera je hrišćanstvo, žena ne smije da sječe kosu, mora da nosi maramu, ne može da nosi pantalone kao muškarac. Mi nemamo ikone, slavu, mi samo slavimo Boga”, objašnjava Cristopher Petrović.
Kada je došao u Srbiju, upoznao je Jovanu, koja tada nije znala ništa o takvom načinu života.
“Mislim da je to nekako bilo usađeno od malih nogu. Ja sam oduvijek željela da živim u porodici gdje ima puno djece, da živim na selu, da imam svoje konje. Vjenčali smo se pijre četiri godine, ali sam ja pet meseci prije toga krenula dublje da razmišljam o svemu tome. Nekako nisam mogla da živim dva života. Trebalo je da se odlučim ili za život na selu ili život u centru Vrnjačke Banje. Pitala sam se da li ću nekada željeti da se vratim. Samo sam presjekla”, kaže Jovana Petrović.
Neki je osuđuju, neki ne. Najbitnije je, kažu, biti iskren prema sebi i drugima.
Odlika Amiša je da sami donose odluku da li će ostati u zajednici ili će možda kasnije napustiti zajednicu. Na pitanje kako vide budućnost svoje djece – da li će ih podržati šta god da odluče, Cristopher odgovara:
“Kada djeca ima 18 godina, to je kraj. Ja imam 18 godina da ih učim, poslije toga je gotovo”.
Nedostaje im zajednica, nekad su, kažu, pomalo usamljeni. Iskušenja će uvek biti, pa u šali, dodaju, i Amiši su samo ljudi, pa možda i oni negdje griješe.
