‘Meni je odavao dojam mirnog čovjeka. Da će postati višestruki ubica jednog dana, ja to nisam mogla zamisliti‘

– Sve vam se to odigralo u jednom vražjem trokutu – reći će šibenski gradonačelnik Željko Burić, jutro poslije nezapamćene tragedije i gubitka pet života svojih sugrađana, piše Slobodna Dalmacija.

– Psihički naboj ljudi, pandemija koronavirusa i laka dostupnost oružja – naredat će odmah i ljekarski precizno konkretne uzroke i duboko uzdahnuti s druge strane telefonske linije.

Iako su nam u njegovom uredu rekli da se službeno neće oglašavati do ponedjeljka, odmah nam se javio na svoj mobitel, vjerojatno ne želeći ostaviti prostora pričama o izvanrednom stanju u gradu i jednoj kolektivnoj nesigurnosti što je preživljavaju Šibenčani.

Da nije medija i neizbježnih ćakula, nitko ne bi ni pomislio kakva se drama odvijala u prvim poslijepodnevnim satima subote. U nedjelju više nije bilo ni policijskih punktova, koji su ubrzo nestali nakon što se proširila informacija da je ubica, bivši poznati pekar Branko Koloper, presudio sam sebi pucnjem iz kalašnjikova.

– Uvjeravam se da je ovo isti dan kao u Splitu ili bilo kojem drugom gradu. Naravno da ljudi pričaju o tome. Pa ni ja sam sam ne mogu dovesti u taj kontekst likvidatora i žrtve i sam još tražim neke poveznice – još će napomenuti šibenski gradonačelnik.

Na Tuđmanovoj obali, kao i Poljani, glavnom gradskom trgu, zatiče se tek pokoji prolaznik. Ispod jedne nadstrešnice skrili su se od pljuska i neugodnog vjetra Hrvoje Sutlović i Ante Blajić. Stisli su se uz Slobodnu Dalmaciju i u pola glasa komentarišu pročitano.

– Ja sam vam već ostario, 73. mi je godina, tako da me malo toga može izuti iz cipela. A nije ni prvi da se događa nešto slično kod nas. Svi su zaboravili pokolj na Brodarici, kada je ona pomorac ubio ženu i dva čovjeka zbog nekog novca – veli daleko pričljiviji Hrvoje, dok Ante njegove riječi potvrđuje klimanjem glave.

Sutlović je više od dvadeset godina i sam bio pekar i dobro su mu poznati odnosi u toj branši i žestoka bitka među konkurencijom.

– Nečista su to posla, nekakva ucjena i neraščićeni odnosi, koliko imam za čuti. Puno će proći dok ne saznamo pravu istinu. Da je lijepo, nije – veli.

– Ja ti se – nadovezat će se napokon i Blajić – ničega ne bojim. Nisam ni u subotu dok se sve to događalo, tragalo za ubicom. Slušao sam radio i nisam nikud izlazio.

Tek nešto više ljudi i užurbanosti zatiče se na ulicama što vode prema crkvama i oko trgovina kućnim potrepštinama. Svi, inače, dućani iz lanca Djelo, koji je vodio pokojni Tedi Slamić, su zatvoreni.

– Ja sam radila u subotu poslijepodne i više kupaca me je došlo pitati što je s ovima iz susjednog marketa. Tak kasnije sam doznala kakva se tragedija odigrala. Zlo, veliko zlo – rekla je prodovačica iz Tiskovog kioska na rivi.

Poput nje, puno ljudi nije bilo svjesno da je satima trajala potraga za ubicom. Biserku Jakelić, radnicu hotela, najviše od svega je šokirala činjenica da se jedna od dvije krvave epizode odigrala ispred trgovine u Vodicama, u koju redovno odlaze njena kći i unuk.

– Odmah mi je kroz glavu prostrujala misao šta da im se nešto desilo od zalutalog metka ili da je moj mali sve to vidio?! Koliko bi toj jednoj maloj duši trebalo da se oporavi? Puno, a možda ne bi nikada od doživljenog šoka. Zato sinoć, kada je unuk ostao na čuvanju kod nas, nisam palila ni televizor, nisam uopće željela slušati vijesti – komentarisala je, dok je u središtu grada čekala supruga da je pokupi nakon odrađene smjene.

Lično nije poznavala niti jednu od žrtava, ali je nabavljala proizvode iz Koloperove pekare dok je još radila.

– Meni je odavao dojam mirnog čovjeka. Da će postati višestruki ubica jednog dana, ja to nisam mogla zamisliti. Bila je to vrlo uredna pekara. Kada sam udavala baš ovu kćer iz Vodica, kod njega smo kupovali kolače. Sve vrhuski napravljeno, upakovano. Nije mi jasno ni kako je mogao upasti u probleme – pita se naša sagovornica.

Koloper je posljednjih godina obilazio više službenih adresa u gradu i tražio rješenje za svoje poslovne nevolje. Jedan od onih kojemu se obratio bio je i Franko Vidović, istaknuti SDP-ovac i saborski zastupnik.

– Došao mi je prije dvije, dvije i pol godine. Ja sam mu savjetovao da se obrati Ustavnom sudu. Šta je na kraju od svega bilo, evo vidite – šokiran je i sam Vidović.

I on sam Šibenik ne vidi kao neki grad slučaj u kojemu bi bila ugrožena sigurnost njegovih građana, kao i onih koji ga posjećuju.

– Ovo se moglo desiti bilo gdje u Hrvatskoj ili šire. Očito je da ovdje, za razliku od nekih događaja od prije par godina, nema ni kriminalne pozadine. Poslovni problem doveli su čovjeka do očaja i pucanja – prokemontarisao nam je.

U istom tonu bio je i Nediljko Dujić, šef šibensko-kninskog HDZ-a. On, pak ističe, još jednu stvar:

– Važno je da ovdje nema šeste osobe, repova koji bi ostali. Ali da je za jedan mali grad poput Šibenika i sve njegove stanovnike ovo veliki stres, jest. Bio bi i za puno veće gradove.

I sam se jednim drugim poslom zatekao u kontaktu s institucijama dok je trajala potraga i bio je tako, kaže, u toku s onim što se zbivalo od Šibenika do Vodica.

– Ja moram odati prizanje našoj Policijskoj upravi i njezinim ljudima, jer ni u jednom trenutku nije zavladala psihoza, panika među građanima. Sve institucije su odradile na visokom nivou – navodi.

Dujić nam je u superlativima govorio o ubijenoj stečajnoj upraviteljici Radojki Danek, koja je bila i HDZ-ova vijećnica.

– Majka, supruga, poslovna žena bez iti jedne mrlje u karijeri – kaže.

I komšije i politika u nedjelju su ostavili porodici da u miru isplaču svoje najmilije. Grad će, kako nam je najavio, gradonačelnik u ponedjeljak donijeti odluku kako će ih ispratiti na onaj svijet, piše Slobodna Dalmacija.